Mlijeko – hrana ili ne?

milk.jpg

Mlijeko - hrana ili ne?

Prof. dr. Valter Fajt (izvodi sa predavanja u Beogradu 2003.)

Ovo predavanje bih započeo izrazom: „Krajnje čudesno“. Mediji i svijet oko nas tvrde da ne možemo bez mlijeka. Ali večeras želim da pogledamo neke zanimljive činjenice.

Ako imate jednu normalnu običnu kravu, takva krava će proizvesti dnevno 3 l mlijeka. I ta količina će biti dovoljna da krava prehrani svoje tele. Naravno, tele je sposobno probaviti to mlijeko koje je za njega prirodno. Glavna bjelančevina u mlijeku naziva se kasein i za njega je neophodan poseban oblik varenja. Zato vam je potreban naročiti enzim – renin koji se nalazi u burazima telića. To tele će proizvesti iz omotača svog buraga renin koji mu je potreban da svari mlijeko. Kasein, bjelančevina u mlijeku, je posebno podešena kod svake vrste životinja da odgovori potrebama te vrste, što znači da će ona imati aminokiseline koje su potrebne toj vrsti. Količina bjelančevina u mlijeku odgovara potrebama rasta tog organizma.

Hajde da kažemo nešto o ovom „predivnom blagu“ nazvanom mliječni proizvodi. Što je to dobro u mlijeku? Što mediji kažu? Bogato je kalcijem; I bogato je bjelančevinama; A onda ne govore o masnoćama, zar ne? Ali, ako ne budete dobili kalcij iz mlijeka iskriviće vam se noge i kičma i ko zna šta još. I zato sve životinje na svijetu staju u red iza krave da dobiju svoju dnevnu porciju kalcija. Sve, osim krava. Izgleda da ga one dobijaju iz trave. Mi smo naučili da pijemo dosta mlijeka. Ali, nauka nam kaže da od svih sisavaca ljudsko mlijeko ima najmanji sadržaj bjelančevina i najmanju razmjeru kaseina prema sirutki. Večeras ću citirati samo iz čisto znanstvenih časopisa. To znači da su sva istraživanja rigorozno provjeravana. Neću citirati iz proizvoljnih izvora.

Zašto u ljudskom mlijeku ima najmanje bjelančevina?

Pogledajmo: u ljudskom mlijeku ima ih 1,2 ml na litar mlijeka. Potrebno je 120 dana da ljudska beba udvostruči svoju težinu. Kod mlijeka konja, to je 2,4 – dvostruko više, i potrebno im je polovica tog vremena da udvostruče svoju težinu, za 60 dana. A kod krava je 3,3. i njima je potrebno samo 47 dana da udvostruče svoju težinu. Koze imaju 4,1 kazeina i njima je potrebno samo 19 dana da udvostruče svoju težinu. Kod pasa je to 7,1 a osam dana da udvostruče svoju težinu. Još više kod mačaka, 7,5, a sedam dana da udvostruče svoju težinu. A kod štakora 11,8 a 4,5 dana im je potrebno da udvostruče svoju težinu. Ako je bjelančevina ono što želite iz mlijeka, trebalo bi piti mlijeko štakora.

Razmislimo o ovome: kada je krava dala život teletu, to tele udvostruči svoju težinu u 47 dana. A koliko dugo treba čekati tele da bi se uspravilo na nogama i prohodalo? Samo nekoliko sati. I istog dana kad je oteljeno može trčati okolo. I zainteresovano je da bude veliko i jako, tako da energija kod teleta ide u masu mišića. A za razvoj mišića potreban vam je visok postotak bjelančevina u mlijeku. Bjelančevine su zbog rasta. A kod ljudi, koliko njima treba da ustanu i prohodaju? Beba se rađa potpuno bespomoćna, i vrlo sporo raste u usporedbi s teletom. Što je najvažnije kod bebe? Mišići za hodanje ili glava? Glava. Kada se beba rodi, nisu još uvijek zatvorene fontanele na njezinoj glavi tako da je potrebno da se mozak vrlo brzo razvije. U stvari, krajevi živaca se uobličavaju čak i nakon rođenja. Mozgu je potrebna hrana da se razvije. Jednog dana, krava neće biti zainteresirana za matematiku, ali će ljudsko biće možda biti zainteresirano.
Kakva je hrana potrebna ljudskom mozgu da se razvije?

Masnoće.

Većina tkiva vašeg mozga sastoji se od masnoća. U ljudskom mozgu postoji najveća razmjera masnoće naspram bjelančevina, što je savršeno za razvoj mozga. A kod krave postoji najpovoljniji odnos za razvoj mišića. Sad možete razumjeti zašto djeca koja su podizana na kravljem mlijeku imaju znatno niži IQ od one djece koja su podizana na majčinom mlijeku. Trebalo bi da koristimo hranu koja sreće nutritivne potrebe za razvoj djeteta pa da se izbjegne i toksičnost ili zatrovanost. Kravlje mlijeko ne zadovoljava ovaj standard kvalitete. O tome govori časopis pedijatrijske gastroenterologije. A bebe, kojima je dato kravlje mlijeko za vrijeme drugih 6 mjeseci života, mogu doživjeti 30% povećanja gubitka krvi u unutarnjim organima i izmetom da izgube značajne količine željeza. O tome govori časopis «Pedijatrija». A zašto se to zbiva?
Problem je bjelančevina kasijum. Krava ima renin dok ljudske bebe imaju vrlo malo tog renina, tako da one ne mogu probaviti taj kasijum. U majčinom mlijeku postoje i bakterije koji se zove bacilus bifidus koje pomažu da se svari kasijum iz ljudskog mlijeka. Kravlje mlijeko proizvodi kiselost u bebinom i u trbuhu odraslih i to toliko iritira da unutrašnji organi počinju krvariti. Čak će vam i časopis mliječne industrije reći da kravlje mlijeko podiže kolesterol. Postoji grupa liječnika u Americi koji su sebe nazvali odborom liječnika za odgovornu medicinu u Washingtonu, i oni smatraju svojim poslom upozoriti naciju protiv mlijeka. Oni govore o povećanju kolesterola citirajući neke časopise. Govore o gubitku željeza koje se javlja zbog krvarenja u organima za varenje i govore o šećernoj bolesti. I ja ću o tome govoriti. Oni citiraju studije s Harvarda o raku jajnika. I o tome ću govoriti. Oni citiraju čuveni britanski časopis «Lancet» i govore o katarakti i o nepodnošljivosti laktoze, o alergijama na hranu i o toksinima i osteoporozi i o kolikama. Jedna od svakih 5 beba pati od kolika. Pedrijatri su davno naučili da je kravlje mlijeko uzrok toga.
Danas znamo da majke koje hrane svoju djecu svojim mlijekom mogu imati bebe sa kolikima ako majke uzimaju kravlje mlijeko. Otkrili su da ako majka pije kravlje mlijeko, tada djelomično probavljeni kasein, može završiti u krvotoku. Razlog tome je što odrasli loše razlažu kasein i on može dospijeti u majčino mlijeko da bi se majčin organizam oslobodio toga. Vidjet ćete što još on može izazvati. Čuveni američki medicinski časopis «Lancet» 1999 god. izvijestio je da novi podaci dokazuju kontraverznu teoriju da ako se bebama daje kravlje mlijeko može se javiti šećerna bolest i dijabetes u njihovom kasnijem životu. Zašto se to dešava. Vi kažete da ga ne mogu dobiti, jer japanske bebe koje se hrane samo majčinim mlijekom također imaju dijabetes, i to dijabetes tipa 1, a ne tipa 2, koji pripada skupini bolesti zbog lošeg životnog stila. Tip 1 je autoimuna bolest. Otkrili su da japanske bebe koje imaju dijabetes 1 pripadaju majkama koje su prihvatile zapadne navike u svojoj prehrani. Istraživali su majčino mlijeko kod tih žena i pronašli su kravlji kasein. Kravlji kasein je specifičnost krava. Ali postoji jedna sekvenca aminokiselina u nizu molekula i događa se da je ona ista i sa sekvencom aminokiselina u beta stanicama u gušterači. I kad ne možete svariti taj kasein, što je prirodno jer, kad ste se odbili od majčinih grudi vi više nemate renin, i pošto ga u ljudskom mlijeku ima tako malo on vam ni ne treba, svi se odrasli bore s probavom kaseina. Zato, ako stavite biljnu bjelančevinu u svoj trbuh, varenje će se završiti za 4 sata. Ako stavite kravlje mlijeko, trebati će vam 6 sati. Stavite kasein u svoj stomak, trebati će vam 12 sati. Nijemci imaju izreku: «Sir zatvara trbuh». Zašto? Zato što se trbuh bori da ga probaviti. I ponekad, s vremena na vrijeme popusti onaj svinkter na izlazu i kad se analizira u dvanaesniku, onda se čuje sljedeća vijest: «Nisi još završio posao probave, zatvori se!» Zato je obično popularan obrok sir i vino. Date čovjeku sir i on se «zatvara» za 12 sati, jer to ne može probaviti. Ova bjelančevina ulazi u krvotok neprobavljena. Sad imate strani oblik bjelančevine u krvotoku. I što onda radite? Onda vam je potreban sustav koji će se izboriti s tim. Ali što ako je ta sekvenca aminokiseline tamo? Onda vam za to trebaju antitijela, tako da ćete proizvesti antitijela koje će ubiti beta stanice koje se nalaze u vašem pankreasu i tako dobivate dijabetes tipa 1. Rano izlaganje kravljem mlijeku može povećati juvenilni dijabetes. Dijabetes se ne dobiva kod glodavaca koji su skloni dijabetesu ako su podizani na prehrani koja ne sadrži kravlje mlijeko što pokazuje da protein iz kravljeg mlijeka može potači tu bolest.
Ovo sve piše u znanstvenim časopisima, ali ljudi to jednostavno ne žele prihvatiti. Znanstvenici iz Rima i Londona su rekli da su imali pacijente koji su razvili inzulin zavisni dijabetes, da su imali imune stanice koje su rasle i razmnožavale se kada su bile izložene bjelančevini nazvanoj betakaroten koji je pronađen u kravljem mlijeku.

Bjelančevina je problem.

Ne postoji ni jedna životinja na svijetu koja prirodno nastavlja da pije mlijeko kad je odbijena od sise. Osjetljivije životinje čak i umiru ako im tijekom života dajete mlijeko. Vi kažete da vaše mačke piju mlijeko. Vi ste ih obučili da ga piju, a veterinari po svijetu kažu: «Ne hranite mačke mlijekom jer izaziva otkazivanje bubrega. Zato mnogo mačaka počinje urinirati krv ».

Što je s nedostatkom laktaze?

Laktaza je enzim koji pomaže da se nosite sa šećerom – laktozom. Do sada smo analizirali bjelančevine, sada ćemo analizirati šećer. U Danskoj, samo 2% stanovništva ima nedostatak laktaze. Objasnit vam šta to znači: svi sisavci poslije odbijanja od sise su sa nedostatkom laktaze, jer pošto više nemaju mlijeko u prehrani, nije im potrebno da razlažu laktozu, tako da se enzim laktaza deaktivira na razini gena, osim kod bijelih Europljana koji su svoje tijelo stotinama godina primoravali da i dalje koristi mlijeko. Tako da kod Danaca imate samo 2% nedostatka laktaze; kod Finaca 18 posto, kod Indijanaca 50 posto, kod Židova u Izraelu 58 posto, u Peruu 80%, kod američkih crnaca 70% nedostatka laktaze, kod Arapa 78 posto, Eskima 80%, Grka 85%, Japanaca 85 posto, i afričkih crnaca 90%. A svjetska zdravstvena organizacija je to stavila na još viši nivo. Kažu 95-100% kod afričkih crnaca. Vidite da samo bijelci mogu dosta dobro tolerirati laktozu, a ostatak ljudske populacije ne može, jer poslije prestanka korištenja majčinog mlijeka to više nije njihova hrana.

Hajde da vam pokažem kako se laktoza vari: Imate ezim laktazu koji laktozu razlaže na glukozu i galaktozu. To je važno za bebu, jer njezin metabolizam nije još tako brz, i ona dobiva polovicu glukoze i polovinu galaktoze. Ali, galaktoza se ne može koristiti dok nije pretvorena u glukozu. Zato je tu enzim koji se zove betagalaktosidaza koji mijenja galaktozu u glukozu, tako kako bebi treba. To je izvanredno! Ali, pošto ni jednoj životinji nije potrebno da razlaže galaktozu nakon odbijanja od sise, betagalaktosidaza se gubi. Tako da svi vi imate nedostatak ove betagalaktosidaze. To znači da možemo svariti šećer, laktozu, jer smo bijelci i imamo laktazu i možemo iskoristiti glukozu, ali s galaktozom naš organizam ne zna što da radi. Gdje se onda ona gomila? Ona se pohranjuje u koži. Vaše oko je dio kože tako da se ona pohranjuje i u vašoj rožnici a senilna katarakta se prvenstveno dobiva od galaktoze. I ne samo to, ona se pohranjuje i na drugim mjestima. Pohranjuje se i kod žena oko jajnika i izaziva rak jajnika koji, opet, izaziva neplodnost. Zato u Europi, u zemljama koje najviše koriste mlijeko, jednom od četiri bračna para potreban je tretman za neplodnost. I svi su oni dobro hranjeni. A u Africi gdje se mlijeko ne koristi, nema problem s plodnošću. Odrasli koji uzimaju velike količine mlijeka, i čiji enzimi laktaze su vrlo visoko aktivni često će patiti od izazova galaktoze, što znači da ne možete da se pozabavite galaktozom i onda ćete imati senilnu kataraktu. U čuvenoj studiji Danijela Kramera s Harvarda, se navodi da plodnost žena počinje opadati u 20-24 godini života i oni su doveli u vezu ovaj poremećaj sa korišćenjem mlijeka. Kod Tajlanđanki problem plodnosti nije nikad ni bio problem. Kod njih je plodnost još uvijek 82% kao kad su bile mlade. Usporedbe radi da kažemo da je situacija u drugim zemljama 5%. Laktozna tolerancija nedostaje kod crnaca. Imamo dva djeteta: jedno je crno, a drugo je bijelo. Hajde da vam kažem šta se zbiva kod crnog dječaka kad pije mlijeko: netolerantan je na laktozu, tako da ju ne može svariti. Bakterije u njegovim organima za varenje dijele mlijeko tako da to onda poveća osmotski pritisak i tekućina dolazi u njegov dvanaesnik, istovremeno i u probavni sustav i to dovodi do proljeva. A dijete bijele boje nema problema s laktozom, tako da ne dobiva proljev, ali ima velike probleme s kaseinom i ima konstipaciju – zatvor. Znate li koliko beba je moralo doživjeti da im feces bude vađen naročitim instrumentima jer nije mogao da izađe na prirodan način.

U Africi umiru od gladi, šalju im vagone mlijeka u prahu. Poklon Europljana Afrikancima da bi se prehranili. Djeca koja već umiru od gladi dobijaju proljev i onda ih crvi dokrajče. Ubijeni su bijelim otrovom bijelih ljudi.

Vidite kako je to ozbiljno. Kad crnci uzimaju mlijeko, dobijaju proljev. Oni to mlijeko u prahu uzimaju, zatim prave pastu od njega i kreče njome svoje kolibe – jedino za što je to mlijeko u prahu dobro. Osteoporoza je izazvana brojnim pojedinostima, ali jedna od najznačajnijih razloga jeste suviše mnogo mliječnih bjelančevina.

Sad ćemo se baviti jednom drugom bolešću – leukemijom.

Virus leukemije iz goveda pronađen je kod 59 posto novorođenih teladi. Postoji dokaz da se ovaj virus može prenijeti s jedne vrste na drugu. Države koje koriste mliječne proizvode imaju više slučajeva leukemije. Imate mnogo više leukemije kod ljudi u krajevima gdje imate više leukemije kod goveda. A onda tu postoji i drugi problem: ako govedo ima virus, proizvodi više mlijeka. I što mislite, koje goveče će farmer zadržati, ono koje daje više ili ono koje daje manje mlijeka? Mislite li da je to mali problem? 86% goveda na tržištu u Sjedinjenim državama ima virus leukemije. A 1995. godine došlo se do saznanja da se ovaj virus može prenijeti i na ljude.

Što je s multipla sklerozom?

Podaci dokazuju da su oboljeli od multiple skleroze razvili aktivnost antitijela protiv leukemije kod govečeta. To sve dokazuju znanstveni časopisi.
Postoje i druge nervne bolesti i one se povezuju sa mliječnim proizvodima. Čak i časopis znanstvenog mlekar-stva kaže: možete dobiti tuberkulozu, brucelozu, difterija, šarlah, i gastreontoritis.

Što je s bjelančevinama?

Je li to dobro za vas? Izaziva gastreontoritis, šećernu bolest, teško se vari, izaziva gubitak krvi itd…

A šećer u mlijeku?

Izaziva kataraktu, neplodnost, rak jajnika, dijareju i netolerantnost na laktozu. Da li je to dobro za vas?

Masnoća iz mlijeka, da li je ona dobra za vas?

Podiže razinu kolesterola, triglicerida, dobijate kardiovaskularne bolesti a mlijeko je i dobar posrednik u prijenosu bolesti. Listerija je vrlo uobičajena u nekim sirevima. U svijetu je bilo bar 12-tak epidemija listerije, npr. u Švicarskoj. Ova bakterija može izazvati smrt, sljepoću, deformitete kod beba. Časopis medicine iz Nove Engleske kaže da pasterizacija ne može uništiti listeriju. U starim vremenima u manje povoljnim društvenim prilikama procenti smrtnosti beba od 9 mjeseci bili su veliki: kod djece koja su hranjena kravljim mlijekom smrtnost je bila 84,7 na 1000, a kod one koja su hranjena ljudskim mlijekom 1.5 prema 1000. Vidljivo je da je to ogromna razlika. U udžbenicima pedijatrije i drugim knjigama će vam reći da je u ta stara vremena medicinska branša spasavala toliki broj djece od smrti. Ali čak i u razvijenim krajevima svijeta imate 80 posto vjerojatnosti da će se razviti proljev i 70 posto veću vjerojatnost da će se javiti infekcija ušiju. Bebe stalno plaču upravo zbog te infekcije. Mogu vam citirati časopis za časopisom koji će vam pokazati da mlijeko izaziva stalni zamor, glavobolju, bol u mišićima, hiperaktivnost, noćno mokrenje, alergije, astmu, teškoće s disanjem, ranu arterosklerozu, dijabetes, akne u mladalačkom dobu, reumatoidni artritis , neuralgične bolesti, rak prostate, rak dojke itd..

Što je dobro u mlijeku????????

Kalcij?

Majčino mlijeko će vam dati antitijela, bijela krvna zrnca, zatim supstancu koja blokira ešerihiju koli, ono je sterilno. Samo 25% kalcija iz kravljeg mlijeka se apsorbira u tijelo. To su loše vijesti. Nasuprot, ljudsko mlijeko iako sadrži manje od polovice kalcija od onog koje sadrži kravlje mlijeko bolji je izvor kalcija jer se taj kalcij apsorbira u tijelu. I zeleno povrće je mnogo bolji izvor kalcija nego kravlje mlijeko. Druga prednost majčinog mlijeka je da se lako probavlja.
Tu postoji još nešto: što dobijete s kravljim mlijekom za doručak? Vi dobivate i kravlji ručak od jučer s tim mlijekom. Možete imati čak i fekalne materije u mlijeku, bakterije, organske pesticide i druge različite stvari. Nije samo mlijeko koje treba promatrati, jer u njemu se krije skoro sve…

A sada vaša omiljena tema: SIR.

Kako se pravi sir? Uzimaju kulturu, fermentiraju mlijeko i dobijaju ugrušak i sirutku. Od te gorušenke se dobiva sir i imamo „trapist“. Zašto je on prešao u taj oblik? Zato što se ništa više ne zbiva u njemu. Bakterije su iskoristile sve što su mogle. Ne mogu više utjecati na kasein i zato ima mnogo bjelančevina. Fermentisan je šećer. Ne mogu utjecati na galaktozu, tako da ima puno galaktoze.

Zato je jogurt „dobar“ zbog galaktoze, a dobar je i za rak jajnika i za kataraktu. Tako je, jogurt nema laktozu, nego galaktozu.

U tom trapistu, kad su bakterije upotrijebile sve što su mogle, ne bih želio biti grub, ali ako u vašem organizmu nema ničega što bi moglo da se svari kako to onda zovemo? Prvo malo smrdi, kao sir, a onda znamo šta s tim uradimo. Ali mi taj sir jedemo, stavljamo ga u svoje organe za probavu i onda tu stoji 12 sati. I koliko mi kiseline daje? Najvišu moguću kiselost 23,6 po gramu. Što ću s tom kiselinom u tijelu? Hajde da je neutraliziram. Odakle? Iz kostiju, to je sve što imam.

Izveli smo eksperiment na štakorima. Jednu grupu smo stavili na sojino mlijeko, a jednu na kasein. Ova skupina koja je koristila kasein imala je vrlo kiseli urin. Gubitak kalcija onih koji su hranjeni kaseinom bio je dvostruko veći nego kod onih koji su hranjenim sojinim mlijekom. Produkt ureje je isto tako dva puta bio veći. To znači da ne možete neutralizirati aminokiseline tako lako. Kalcij u mokraći je bio tri puta veći nego kod onih na soji. Da sada ponovimo: vi apsorbujete samo 25% kalcija iz mlijeka a tijelo gura višak kalcija van. Pa, kako vam onda taj kalcij iz mlijeka pomogao? Fekalija grupe koja je primala kasein, sjetite se da ovdje nema laktaze, imala je malo vode i bila je prilično suha. Dok je fekalija kod onih štakora koji su pili sojino mlijeko bila normalno vlažna.

A kako je bilo sa zečevima? Jednu grupu smo stavili na soju, drugu na kasein a treću na mlijeko u prahu. I bez ikakve sumnje, dobro su rasli. U stvari, oni na soji su najsporije rasli. Nemojte me pogrešno razumjeti, od mliječnih proizvoda ćete stvarno porasti, kao telad. Oni koji su bili na mlijeku u prahu gubili su kalcij izmetom, a kad gledamo holesterol, mlijeko u prahu je izazivalo znatne probleme u usporedbi sa sojom. Kad smo testirali one sa mlijekom u prahu, u mlijeku ima puno masnoća i gdje se pojavio problem, u masnoćama ili u bjelančevinama? Odnos dobrog i lošeg kolesterola: kod onih koji su jeli soju kolesterol je bio na super razini, a vrlo loš je bilo kod onih koji su jeli mlijeko u prahu. Pogledajmo bjelančevine: kasein podiže kolesterol, dakle, isti problem. Sjetite se da kad smo gledali one bjelanjke koji podižu kolesterol, zaključili smo da je obrano mlijeko drugo na listi onih namirnica koje izazivaju povišenje kolesterola. Bjelančevine podižu nivo kolesterola, ni obrano mlijeko vam neće ni malo pomoći, i ono će povećati razinu kolesterola, a naročito će povećati onaj loš tip kolesterola. Mlijeko je loše za srce, za kosti …

Da vam kažem nešto o osteoporozi:

Kad imate osteoporozu, kažu vam da uzimate više kalcija ali i dalje imate osteoporozu i onda vam se kaže da uzmete još više kalcija. Pošto vam treba sve više kalcija, vi pijete sve više mlijeka, a problem je sve gori i gori. To je zato što se prema njemu odnosimo na pogrešan način. Kad zidate zid od cigle, potrebne su vam cigle. Recimo da onaj koji gradi ugrađuje 500 cigli na dan. Recimo da se razbolio, ima groznicu i sada on radi polako. Samo 200 cigli ugrađuje na dan. I ja gledam svog zidra i kažem: «Pa, ugradio je samo 200 cigli, daću mu više cigala, ići će brže!» I umjesto 500, dajem mu 1000 cigli. Sad sam ga stavio na ogromni stres, tako da je pod stresom ugradio samo 100 cigli. Ja gledam problem i smatram da će rješenje biti ako mu dam 2000 cigli. Jesam li ja logičan ili nelogičan u ovom trenutku? Vrlo sam nelogičan jer moj problem nisu cigle već je problem to što je moj zidar bolestan. Kod osteoporoze vi gubite kalcij, vi lomite zid jer je kalcij materijal koji se ugrađuje u vaše kosti, a vaši zidari koji stavljaju kalcij u vaše kosti su se razboljeli. Da li je rješenje da im date više cigli? Ne! Žene iz Afrike ne dobivaju osteoporozu iako primaju samo 3,50 mg kalcija dnevno. A žene iz Europe dobivaju osteoporozu sa 140 mg kalcija dnevno. Bolje je da ste uzeli kalcij iz zelenog lišća. Tako će vaše stanice biti alkalne, bazične. I onda će zidar reći: «Oh!» i onda će kao lud ugrađivati cigle, i biti će mu potrebno samo 500 i 500 će i ugraditi. Amerikanke sa 1600 mg kalcija dnevno mogu izgubiti taj kalcij zbog nepravilne prehrane. A žene iz Afrike koje jedu samo povrće i mahunarke nemaju taj problem uopće.
Testirali smo ogledne štakore i kuniće, ali je velvetni majmun najbolji primjer za eksperiment u odnosu na ljude. Ovim majmunima se davalo ono što jedu zapadnjaci i ono što jedu Afrikanci. Kad su jeli ono što jedu zapadnjaci, gubili su puno kalcija.

Što je s mlijekom i neplodnošću?

Već sam rekao da su žene postale neplodne zbog galaktoze. A što je s muškarcima? Da li su oni imuni? Ovo je ispitivano na majmunima i davali smo im sve ono što majmuni jedu, banane i ostalo i dodavali smo im samo malo mlijeka u prahu. I kad smo im davali mlijeko u prahu, pokretljivost njihove sperme je strahovito opala. Koncentracija sperme je opala na 2/3. Drugim riječima, kao i onaj zidar, oni su se razboljeli. Kad su bili na mlijeku nepravilnosti u spermi su bile brojne. Dobijali su različite defekte, izraštaje i rep kod spermija je bio potpuno izmijenjen. Mladi ljudi koji čitate ovo, pijete li mlijeko? Znajte da vam broj spermija opada. Dakle, plodnost opada ako koristite mlijeko.

Gledajte razine limfocita. Kad su majmuni bili na hrani mahunarkama, imali su odlične razine linfocita. Kad su bili na mlijeku, limfociti su opadali. Ako želite pomoći svom imunološkom sustavu, izostavite mlijeko.

Bronhijalni problemi tijekom zime?

Ako izostavite mlijeko, ovi problemi biće izostavljeni jer mlijeko stvara povećano lučenje sluzi koja se slijeva i blokira bronhije.

Što ako netko ima SIDU (AIDS)?

Limfociti padaju i najbolji način da se to zaustavi jeste izostavljanje mlijeka iz prehrane. Pogledajmo što se događalo sa krvnim žilama velvetnih majmuna kad je dodato samo malo mlijeka. Posmatrali smo razmjeru dobrog i lošeg kolesterola, kod jednih je bio dobar, a kod drugih je bio loš. Arterije kod onog majmuna koji je jeo mahunarke bile su čiste, svi mali krvni sudovi bili su otvoreni. Dok kod onog koji je koristio mlijeko, mogli ste vidjeti mnogo naslaga plaka, izlazi puni kalcija kojeg bubrezi ne mogu da se oslobode i on se pohranjuje u krvnim žilama. To je razlog nastanka naslaga kalcija u krvnim žilama zbog čega postaju krhke i uzrokuju aneurizme ili suženja.

Ako gledate uporabu mliječnih proizvoda i frakturu kuka.

Oni u Južnoj Africi koji ne koriste mliječne proizvode ne znaju ni što je osteoporoza, nikad nije došlo do frakture kuka. Mlijeko sigurno izaziva osteoporozu najviše zbog bjelančevina. Govorio sam vam o fitoesterogenima koji mogu djelovati tako da tvari koje razaraju kosti budu manje aktivne a potaknuti one stanice koje izgrađuju kosti da izgrade jako dobre kosti. Ako koristite biljni esterogen, onaj koji ćete pronaći u lanenom sjemenu, koristite najbolji lijek koji se može naći za sprečavanje osteoporoze. Danska studija je pronašla da korištenje sojinog mlijeka zaustavlja gubitak koštane mase i žene poslije menopauze je nisu gubile. U studiji u bolnici u Melbourneu pronađeno je 5% povećanja mineralnog sadržaja kostiju kad su dodali soju njihovoj prehrani.

Možete obrnuti proces osteoporoze svojom prehranom. Estrogeni biljnog podrijetla se vezuju za receptore u vašim kostima i oni su odlični za riješenje problema osteoporoze i utječu i na smanjenje raka dojke i raka prostate.

Muškarci, ako pijete tri šalice mlijeka tjedno, više od tri puta povećavate svoje šanse da dobijete rak prostate. Koja zemlja ima najveću razmjeru raka prostate u svijetu? To su tri zemlje koje koriste najviše mlijeka: Švicarska, Norveška i Luksenburg. Ako ste crne kože, za vas je dva puta veća opasnost od raka prostate. Što se tiče astme, u Sjedinjenim Državama se najviše prodaju lijekovi za alergiju. Alergija, astma i migrenske pojave mogu se povezati s mliječnim proizvodima.

Veliko zlo mlijeko

milk2.jpg

Veliko zlo zvano mlijeko

Odlično predavanje o ovom velikom zlu održao je dr Walter Veith (Valter Fajt) i to predavanje prikazano je na ovom sajtu pod naslovom: „MLIJEKO KAO HRANA DA ILI NE“

Ovdje će detaljnije biti iznijeti dijelovi iz napisa o autoimunim bolestima vezanim za mlijeko.

Da li imaju kakve veze najteže poznate bolesti s onim što jedemo?

Naravno, jer antigeni koji zavaraju obranu tijela tako da napadne vlastite stanice mogu se nalaziti u hrani. Tijekom procesa probave, na primjer, neke bjelančevine provuku se u naš krvotok iz crijeva bez da su se potpuno razgradile na aminokiseline od kojih su sastavljene. Ostatke neprobavljenih bjelančevina naš imunološki sustav tretira kao strane napadače, što uzrokuje izradu kalupa za njihovo uništavanje i pokreće samouništavajući autoimuni proces.

Jedna od namirnica bogata stranim bjelančevinama sličnim bjelančevinama našeg tijela je mlijeko – najopasnija namirnica za naše zdravlje.

U slučaju DIJABETESA TIPA 1, imunološki sustav napada stanice gušterače odgovorne za stvaranje inzulina. Ta razorna, bolest pogađa djecu, donoseći mladim obiteljima bolno i teško iskustvo. Međutim, ono što većina ljudi ne zna jest da postoje jaki dokazi da je ta bolest povezana s prehranom i, preciznije, mliječnim proizvodima.

Sposobnost bjelančevina kravljeg mlijeka da pokrenu dijabetes tipa 1 i tipa 2 dobro je dokumentirana.

Moguće pokretanje ove bolesti ide ovako:
Beba nije dojena dovoljno dugo i hranjena je bjelančevinama kravljeg mlijeka, možda u formuli za dojenčad.

Mlijeko dolazi do tankog crijeva gdje se probavlja do svojih sastavnih aminokiselina. Kod neke se djece kravlje mlijeko ne probavi u potpunosti, pa mali lanci aminokiselina ili dijelovi izvornih bjelančevina ostaju u crijevu. Ti dijelovi nepotpuno probavljenih bjelančevina mogu se apsorbirati u krv. Imunološki sustav te dijelove prepoznaje kao strane napadače i kreće u njihovo uništavanje. Nažalost, neki od dijelova izgledaju potpuno jednako kao stanice gušterače koje su odgovorne za stvaranje inzulina. Imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja između dijelova bjelančevina kravljeg mlijeka i stanica gušterače, pa razara i jedne i druge, blokirajući time djetetovu sposobnost stvaranja inzulina. Beba postaje dijabetičar tipa 1.

Ovaj proces svodi se na jednu doista izvanrednu činjenicu: kravlje mlijeko može uzrokovati jednu od najrazornijih bolesti koje dijete mogu zadesiti. Iz očiglednih razloga ovo je danas jedno od najkontroverznijih pitanja u nutricionizmu.

Finski istraživači uzeli su uzorke krvi djece s dijabetesom tipa 1 u dobi od četiri do dvanaest godina i izmjerili razine antitijela koja su se formirala u krvi protiv nepotpuno probavljene bjelančevine kravljeg mlijeka zvane goveđi serum albumin (BSA). Znanstvenici su otkrili nešto zaista izvanredno. Od 1420 djece s dijabetesom kojima je mjerena razina antitijela, baš sva djeca imala su razine antitijela više od 3,55. Od 790 djece bez dijabetesa, baš sva su imala razine antitijela niže od 3,55. Nije bilo apsolutno nikakvog preklapanja između razina antitijela zdrave djece i one s dijabetesom. Sva djeca dijabetičari imala su razine antitijela na kravlje mlijeko više od onih kod sve djece bez dijabetesa. To implicira dvije stvari: djeca s više antitijela konzumirala su više kravljeg mlijeka, i drugo, povišena antitijela mogu uzrokovati dijabetes tipa 1. Bebe ili vrlo mala djeca određenog genetskog naslijeđa, koja su prerano s dojenja prešla na kravlje mlijeko i koja su se možda zarazila virusom koji može narušiti imunološki sustav crijeva, vjerojatno će imati visok rizik za dijabetes tipa 1.

Konzumiranje kravljeg mlijeka kod djece u dobi do četrnaest godina u dvanaest zemalja pokazuje gotovo savršenu korelaciju s dijabetesom tipa 1. Što je veća potrošnja kravljeg mlijeka, veća je učestalost dijabetesa tipa 1. U Finskoj je dijabetes tipa 1 trideset šest puta češći nego u Japanu, što je još jedna korelacija između konzumacije kravljeg mlijeka i dijabeta tip 1. U Finskoj se konzumiraju velike količine proizvoda od kravljeg mlijeka, dok ih se u Japanu konzumira vrlo vrlo malo.

Kad je riječ o MULTIPLI SKLEROZI, Još jednom se čini da kravlje mlijeko ima važnu ulogu. Simptomi ove bolesti predstavljaju poremećaje živčanog sustava. Električni signali koji prenose poruke od i do središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine) i oni izvan kroz periferni živčani sustav do ostatka tijela nisu dobro koordinirani i kontrolirani. To je zato što izolacijski omotač ili oblogu živčanih vlakana, mijelin, uništava autoimuna reakcija.

Postoji golema razlika u učestalosti MS-a s povećanjem udaljenosti od ekvatora: MS je preko 100 puta češći na krajnjem sjeveru nego na ekvatoru, te sedam puta češći u južnoj Australiji (bližoj Južnom polu) nego u sjevernoj Australiji. Ovakva raspoređenost vrlo je slična rasporedu drugih autoimunih bolesti, uključujući dijabetes tipa 1 i reumatoidni artritis. Utvrđeno je da su područja u unutrašnjosti Norveške, gdje se konzumiralo više mliječnih proizvoda, imala više stope MS-a od priobalnih područja u kojima se konzumira riba. Sve nove studije pokazuju da je konzumiranje kravljeg mlijeka snažno povezano s MS-om i kad se uspoređuju različite zemlje i kad se uspoređuju države unutar SAD-a. Slika koju su objavili francuski istraživači, uspoređuje potrošnju kravljeg mlijeka s MS-om na dvadeset i šest populacija u dvadeset i četiri zemlje. U jednoj od opsežnijih studija utvrđeno je da je kravlje mlijeko jednako dobar predictor MS-a kao i geografska širina (tj. sunčeva svjetlost).

Uključujući u razmatranje i manjak sunčanih dana, odnosno mogućnost sintetiziranja vitamina D, valja razmisliti i o mehanizmu djelovanja vitamina D gdje se pokazalo da u svim slučajevima sprječava eksperimentalan razvoj svake od tih bolesti.

Da bi Vitamin D bio djelotvoran mora se u bubrezima stvoriti njegov aktivni oblik kalcitriol, koji pomaže u suzbijanju razvoja autoimunih bolesti. Taj presudni aktivacijski korak može biti inhibiran namirnicama bogatim kalcijem i životinjskim bjelančevinama koje stvaraju kiselinu poput kravljeg mlijeka.

Poznavajući uvjerljivost dokaza protiv životinjskih namirnica, posebno kravljeg mlijeka, i za MS i za dijabetes tipa 1, te znajući koliko toga je zajedničko svim autoimunim bolestima, razumno je početi razmišljati o hrani i njenoj vezi s daleko širom skupinom autoimunih bolesti.

U studijama dr. Swanka provedenim u Norveškoj, MS je bio manje čest u blizini obalnih područja zemlje gdje je potrošnja ribe veća.

Tako je stvorena pretpostavka da bi omega-3 masti, prisutne u ribi, mogle imati zaštitni učinak. Međutim, ono što se gotovo nikada ne spominje je da je potrošnja mliječnih proizvoda (i zasićenih masti) bila mnogo niža u područjima gdje se jede riba.

To bi moglo ukazati da su ponovo pobrkani pojmovi uzroka i posljedice kako bi farmaceutska industrija ponovo ponudila nešto što nema veze sa uzrokom i liječenjem u svrhu “riješavanja problema”. Ponovo se ljude dovodi u zabludu da zdravstvene problem mogu riješiti UZIMANJEM umjesto ODRICANJEM. U ovom slučaju se to odnosi na uzimanje omega-3 masnih kiselina umjesto odricanja od zasičenih masti kao što je mlijeko drugih životinja, posebice kravljeg koje je najviše u upotrebi.

Vrijeme je da žrtvujemo naše svete krave. Razum mora pobijediti.

Kemoterapija

Kemoterapija

Najčešća izjava, prema Ralph Mossu, u njegovoj knjizi “PREISPITIVANJE kemoterapije”, je da u velikom broju ispitivanja, baš liječnici koji provode kemoterapiju kažu da nikada ne bi preporučili kemoterapiju nekom od članova svoje obitelji niti bi je sami na sebi primijenili. Jedan od savjetnika, Dr. Dan Harper, izvijestio je o neobjavljenom ispitivanju u kome je utvrđeno da samo 9% onkologa koriste kemoterapiju kada je u pitanju rak kod njih ili kod članova njihove obitelji.

Neka od izjava farmaceuta i liječnika koji još nisu u “kandžama” industrije raka: “… Kao kemičar, naučen da tumačim podatke, neshvatljivo mi je da liječnici mogu ignorirati evidentnu činjenicu da kemoterapija čini mnogo, mnogo više štete nego dobrog.”

– Alan C Nixon, PhD, former president of the American Chemical Society.

Zaboravite kemoterapiju

U službenom časopisu “RAK” Udruge za borbu protiv raka Srbije, ovaj članak je napisao onkolog Dr. Slobodan Čikarić, predsjednik tog udruženja, koji veći dio godine radi u Seattleu, SAD. I on lično, zajedno sa koistraživačima iz Srbije i Crne Gore ustanovio je da nema benefita od kemoterapije.

Ovo je njegov članak:

Istraživački tim, na čelu s dr. Peterom Nelsonom iz Centra za istraživanje raka “Fred Hutchinson” iz Seattlea (SAD) objavio je znanstveno istraživački rad u stručnom časopisu “Nature Medicine 5”, augusta 2012. Rezultati njihovih istraživanja su uznemirili američku javnost gotovo do šokantnih razmjera.

Istraživači su došli do neočekivanog otkrića da jedan od tri do danas nezamjenjivih terapeutskih modaliteta u onkologiji – kemoterapija, ne samo da ne uništava stanice raka već favorizira njihovu ubrzanu diobu, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo Infiltrativno – destruktivno širenje na okolna zdrava tkiva i diseminaciju (metastaziranje) u udaljene organe. Predmet istraživanja znanstvenika iz Seattlea bili su solidni tumori dojke, pluća, debelog crijeva i prostate.

Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora proveden je:

a – in vitro varijanti (kultura stanica raka u Petrijevoj šalici)

b – in vivo varijanti (solidni tumor okružen živim tkivom)

U obje varijante, stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.

Citostatici su stanice raka u in vitro varijanti uništili in toto. Međutim, solidni maligni tumori, okruženi zdravim tkivima, reagirali su na kemoterapiju na neočekivan način. U početku citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regresije tumora. Nastavkom kemoterapije dolazilo je do progresije bolesti: ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije okolnih zdravih tkiva kao i metastatskog širenja u udaljene organe.

Istraživači su uočili da zdrava tkiva koja okružuju maligni tumor utječu na ponašanje stanica raka prema kemoterapiji. Utvrdili su da i zdrava tkiva oko tumora reagiraju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo. Fibroblasti u normalnim okolnostima produkuju protein (kolagen i Hijalina) koji predstavljaju građevinski material za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein šifriran kao: WNT16B. Prozvodnja ovog proteina se povećava pod utjecajem citostatika. Što se aplicira veća doza citostatika i produkcija proteina WNT16B se povećava čak 30 puta više u odnosu na normalne uvjete (bez citostatika). Upravo ovaj protein (WNT16B) odgovoran je za rezistenciju stanica raka na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka. Posljedično, dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja i metastaziranja na udaljene organe, što sve zajedno dovodi do letalnog (smrtonosnog) ishoda za domaćina.

Djelomična regresija solidnog tumora na početku kemoterapije je posljedica produkcije relativno male količine proteina WNT16B. Nastavkom kemoterapije povećavaju se aplikovaone doze citostatika koje dovode do povećane produkcije WNT16B, a ovaj protein proizvodi kontraefekat kemoterapije na stanice raka solidnih malignih tumora.

Naša dugogodišnja klinička istraživanja i iskustva u području terapijskih modaliteta u onkologiji idu u prilog istraživačima iz Seattlea, izjava je dr Čikarića. Kemoterapija, kao pomoćni terapijski modalitet se primjenjuje u samo strogo indiciran slučajevima (udaljene meta promjene i slično), vodeći računa o apliciranim dozama citostatika.

Interesantni su onkološki protokoli o specifičnoj terapiji nekih solidnih malignih tumora koji se primjenjuju na Institutu za radiologiju i onkologiju Srbije.

Za rak dojke, jedna verzija Protokola je dizajnirana na način kako slijedi:

3 ciklusa FAC + radikalna operacija dojke, +3 ciklusa FAC + radioterapija +3 ciklusa Taxol + Nolvadex.

Kada i ako bi se dr. Peter Nelson upoznao s ovom shemom specifične onkološke terapije raka dojke, sigurno bi se veoma uzbudio. Višemjesečni tretman raka dojke velikim količinama citostatika, koji prethodi radioterapiji dovodi do hiperprodukcije protein WNT16B, što ima za posljedicu diseminaciju (širenje meta promjena) osnovne bolesti i radioterapija kao lokoregionalni pristup tumour je izlišna.

Potrebno je na ovom mjestu istaknuti činjenicu da u Srbiji s porastom potrošnje citostatika raste i stopa mortaliteta od malignih tumora u prosjeku za 2,3% godišnje.

U Zapadnoj i Sjevernoj Europi, SAD i kanadi, ova stopa opada u prosjeku za 1% godišnje već 15 godina.

Postavlja se pitanje kojim putem krenuti dalje kada je riječ o primjeni kemoterapije kod solidnih tumora. Lider istraživačkog tima iz Seattlea dr. Peter Nelson sugerira:

Mijenjati protokole o terapijskim modalitetima u onkologiji, posebno vodeći računa o smanjenju doza citostatika.

“Kako sam pobijedila rak”

rak.jpg

Dr Lorraine Day - "Kako sam pobijedila rak"

Dr Lorraine Day, žena koja je svoj rak dojke sama izlječila napisala je knjigu: “Kako sam pobijedila rak”. 

Ovo je jedno od iskustava među mnogima koji su izlječili rak a tim je vrednije jer dolazi od lječnice zvanične medicine. Odnosi se na terapiju protiv svih bolesti a ne samo na Rak i mislim da najbolje prikazuje svrhu postavljanja sajta.

“Ja sam doktor Lorin Dej i ovdje ćemo govoriti o zdravstvenim smetnjama. Doktor sam medicine. Petnaest godina sam radila kao predavač na medicinskom koledžu u San Francisku koji je u sklopu Univerziteta u Kaliforniji. U toj ustanovi bila sam profesor i prodekan u Odjeljenju za ortopedske operacije. U glavnoj gradskoj bolnici u San Francisku radila sam kao kirurg. Godine 1992. na grudima mi se pojavila mala grudva za koju je kirurška biopsija pokazala da je maligna. Riječ je bila o raku dojke. Priču o mojoj bolesti koja je u jednom trenutku proglašena za neizlječivu, detaljno sam opisala u knjizi “Kako sam pobijedila rak”. Dovoljno je da vam ovdje kažem da sam odbila da idem na kemoterapiju, zračenje i operaciju dojke, a to su bile terapije kojima su me učili tokom studija medicine. Odbila sam takve terapije zbog njihovog destruktivnog djelovanja na imunosni sustav zato što je imunosni sustav jedini koji može da održi i sačuva organizam u dobrom zdravlju. Umjesto tih terapija odlučila sam da ozdravim pomoću prirodnih metoda, putem plana u deset točaka koji je sasvim prirodan, koji nema nikakvih neželjenih propratnih efekata i koji je potpuno besplatan osim troškova za hranu, a hranu i ovako – i onako moramo kupovati.

Iako se dogodilo da je moj rak dojke za manje od tri tjedna porastao od gromuljice do veličine grejpfruta, i iako sam osjećala strašnu bol, odbacila sam sve uobičajene terapije liječenja zbog njihovog opasnog, čak smrtonosnog ishoda koji nose sa sobom.

Poslali su me kući da umrem i jedne noći nisu očekivali da ću tu noć preživjeti. Ali, živa sam i nemam rak, a prošlo je 12 godina od kako mi se prvi tumor pojavio u organizmu.

Od kako se tumor prvi put pojavio, stanje mi se pogoršavalo u naredne dvije godine sve dok nisam otkrila prirodni metod liječenja koji se sprovodi u deset točaka. Kada sam potpuno primjenila ovaj metod, sa stoprocentnom posvećenošću, bilo je potrebno samo osam mjeseci da tumor nestane i dodatnih 10 mjeseci da povratim životnu snagu, tako da sam poslije 18 meseci sasvim ozdravila. Tokom tog dugotrajnog iskustva, naučila sam kako se oporaviti od bukvalno svake bolesti, zato što ne samo da sam bolovala od raka, nego sam imala i neke ključne simptome parkinsonove bolesti, multipl skleroze i nekoliko drugih poremećaja. Kako sam se oporavljala od raka, svi ovi simptomi su takođe nestajali. Tako sam shvatila da je glavni uzrok svih naših oboljenja kršenje tih 10 osnovnih principa zdravlja koji su stalno u funkciji u našem organizmu, kao što zakon gravitacije utječe na svako živo biće na Zemlji, bili mi svjesni tog zakona ili ne. Svi zdravstveni problemi ne padaju s neba niti se događaju sami od sebe, svi oni imaju svoj uzrok.

Klasična medicina priznaje da ne poznaje uzroke mnogih bolesti, tako da sve što rade je zataškavnje simptoma lijekovima koji su u stvari opasne kemikalije. Lijekovi nikada ne izliječe bolest, štaviše, oni imaju negativno dejstvo i oštećuju druge organe u organizmu, čak i onda kada ništa ne čine da preokrenu vaše oboljenje ili poremećaj koji imate.

Prvo uključite u svoj život “Plan u deset točaka”, pa tokom primjene istog, vi ćete sa svojim liječnikom, ako se odlučite i za liječnika, shvatiti da vam lijekovi u jednom trenutku više nisu potrebni.

Još nešto: Imate ustavno pravo i pravo od Boga da liječite sami sebe i da odlučite što je ispravno za vaš organizam ali, ako donesete takvu odluku, onda i odgovornost morate da preuzmete na sebe. Veliki dio u oporavljanju od bolesti igra preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke ali, to mora biti vaš osobni izbor.

U prirodi postoje zakoni: fizički i hemijski zakoni, zakoni o astronomiji i mnogi drugi u koje spadaju i zakoni o dobrom zdravlju. Nepokoravanje bilo kom od tih zakona, bilo usljed neznanja ili pobune protiv istih, povlači sa sobom posljedice. Ako se ne obazirete na zakon gravitacije i skočite sa visoke zgrade, vjerojatno ćete poginuti. Ako se ne obazirete na zakone fizike i stanete pred auto koji juri, vjerojatno ćete poginuti. Ako se ne obazirete na zakone o zdravlju i prehrani i jedete onako kako vi želite umjesto onoga kako treba, vrlo je vjerojatno da ćete se razboljeti i umrijeti, i da će to umiranje biti bolno.

Prirodni zakoni su primjenjivi na svakog čovjeka i na svaki dio tijela. Stoga je imperativ da shvatimo prirodne zakone o zdravlju i da živimo u granicama istih, što je jedini način da ostanemo zdravi i bez ikakve bolesti.

Šta onda čovjek treba uraditi da bi spriječio ili izlječio bolest? Odgovor koji se nameće je da treba prestati sa stvarima koje su uzrok nastanka bolesti. Treba prestati sa konzumiranjem rafiniranog šećera. Taj šećer se nalazi u tortama, kolačima, sladoledu, bombonama, gaziranim pićima i drugim slatkišima. Riječ je takođe, o šećeru koji se krije u svim obrađenim, kozerviranim namirnicama. Prirodni šećer koji se nalazi u cijelom prirodnom voću, jabukama, kruškama, bobicama, i drugom voću neće vam oštetiti zdravlje ako ih jedete u prirodnom, cjelovitom stanju.

Takođe, morate ostaviti sve mliječne proizvode kao što su mlijeko, sir, jogurt, sladoled i drugi, kao i da prestanete jesti masnoće u mesu, živini, ribama i da prestanete upotrebljavati masti i ulja za kuvanje (rafinirana ulja).

Nemojte jesti ni rafinirane namirnice (kao što su one iz prodavnice) zato što su masnoće i ulja u njima posebno štetni. Prestanite jesti svu rafiniranu hranu jer, bukvalno, svaka takva namirnica sadrži MSG i zaslađivač za obradu hrane, uz mnoge druge štetne dodatke.

Počnite jesti povrće i prirodnu hranu, to jest voće, povrće i žitarice u njihovom prirodnom obliku.

Počnite sa fizičkim vježbama, čak i ako to podrazumijeva da samo hodate. To će pojačati krvotok i donijeti vašim stanicama kisik koji daje život i pomoći će da se izluče toksične materije iz svih organa. Počnite da pijete najmanje 10 čaša vode dnevno – to je količina vode koju svakog dana izgubi vaš organizam usljed samog procesa življenja. Veću količinu vode morate piti kada radite naporne poslove, kada ste pod stresom i tokom toplog vremena.

Prestanite piti alkohol, kavu, crni čaj i druge napitke koji sadrže kofein i tein, jer svi oni dehidriraju vaš organizam budući da je kofein diuretska supstanca, što znači da uzima više tekučine iz vašeg organizma u odnosu na količinu tekučine koju unosite tim napicima.

Izložite se obilju svježeg zraka i sunčevih zraka pošto su oboje apsolutno neophodni za zdrave stanice u svakom organu vašeg tijela. Oboje pojačavaju imunosni sustav i pomažu eliminaciju toksina iz organizma.

Idite na spavanje u pola deset uveče, najkasnije u deset. To omogućava vašem tijelu da se odmori, regeneriše i popravi oštećene stanice.

Naučite kako da se izborite sa stresom, ali ne tako što ćete stiskati zube. Morate očuvati ispravan stav o životu, to jest, stav zahvalnosti. Budite zahvalni za ono što imate. Veoma je tačno da veselo srce djeluje kao lijek.

Ružno ponašanje, bijes, gunđanje, sebičnost, gorčina – svi ti loši stavovi utječu da se stvaraju negativne kemikalije u organizmu koje za posljedicu imaju oboljenja svih vrsta.

Ovih 10 točaka sam upotrijebila da pobijedim rak koji je pretio mom životu. Te stavke djeluju odlično na svaku bolest bez izuzetka.”

– ispravna prehrana (uzimanje, voća, povrća i žitarica u njihovom prirodnom obliku)

– korištenje isključivo hladno ceđenih masnoća

– fizičko kretanje

– odgovarajuća količina vode

– izlaganje suncu

– svjež zrak

– uzdržavanje od alkohola, kofeina, šećera, zasladivača i svih drugih kemijskih dodataka u vašoj prehrani

– pravilno odmaranje u pravo doba noći

– povjerenje u Boga

– zahvalnost i dobra volja koja podrazumijeva nesebičnost

NDM ili NGM

Nova njemačka medicina i kancer

Njemački liječnik Ryke Geerd Hamer (1935. – 2017.) imao je izuzetno visok postotak uspješnosti sa svojom terapijom liječenja raka – daleko veći od bilo koje terapije koju sam vidio. Prilikom jednog od nekoliko suđenja progonjenom dr. Hameru, javni tužitelj (u Wiener Neustadtu u Austriji) morao je priznati da je 6,000 od 6,500 pacijenata s pretežno uznapredovalim stadijima raka još bilo živo četiri do pet godina nakon tretmana dr. Hamera. To je uspješnost od 90% – gotovo potpun obrnut rezultat onima koji se mogu očekivati nakon konvencionalnog liječenja uznapredovalog raka.

Dr. Hamer je dobio rak testisa nedugo nakon što je njegov sin ustrijeljen 1978, i pitao se da li je sinovljeva smrt bila uzrok njegovog raka. Ipak, tek je tri godine kasnije, radeći u bolnici za liječenje raka na Sveučilištu u Münchenu, dr. Hamer mogao započeti s ozbiljnijim istraživanjem raka. Nakon toga istražio je i dokumentirao 15,000 slučajeva raka, i otkrio je da su uvijek bile prisutne sljedeće karakteristike, koje je nazvao Željeznim pravilima raka.

ŽELJEZNA PRAVILA RAKA:

Svaki rak i slična bolest počinju kao DHS – Dirk Hamer Sindrom (nazvan po njegovom sinu). To je ozbiljno, akutno dramatično i izolirajuće iskustvo konflikta i šoka. Istovremeno se manifestira na tri razine: na psihi, mozgu i organima.
Tema psihičkog konflikta određuje mjesto fokusa Hamer Herda, u mozgu, i mjesto raka u organu.
Tijek psihičkog konflikta u međuovisnosti je s razvojem Hamer Herda u mozgu, i razvojem raka u organu.
U trenutku konflikta-šoka, na predodređenom mjestu u mozgu događa se nešto poput kratkog spoja. To se može snimiti kompjuterskom tomografijom (CT), i nalikuje koncentričnim krugovima na streljačkoj meti ili površini vode nakon što je u nju bačen kamen. Kasnije, ako se konflikt razriješi, CT slika se mijenja i razvija se edem i, konačno, ožiljak.

Iz sljedećeg primjera može se vidjeti koliko su ova oštećenja moždanog tkiva specifična i precizno smještena. Nakon stručnog predavanja, jedan liječnik dao je dr. Hameru CT sliku mozga i zamolio ga da ju protumači. Dr. Hamer je iz nje dijagnosticirao da pacijent ima novi karcinom mjehura koji krvari i u fazi je zarastanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i gubitak osjeta u određenom dijelu tijela, uz odgovarajuće emocionalne konflikte.

Zapanjuje činjenica da je dr. Hamer uspjeo pokazati da se istovremeno s pojavom koncentričnih oštećenja tkiva mozga na CT-u odgovarajućeg organa također mogu vidjeti takve koncentrične lezije. Prema dr. Hameru, do toga dolazi istog trenutka kada psihički šok pogodi podsvjesnu razinu, i iste sekunde počinje razvoj raka. Međutim, i druge bolesti mogu biti uzrokovane istim mehanizmom. Ozbiljnost bolesti može ovisiti o drugim fiziološkim, energetskim i prehrambenim faktorima, ali njena priroda i lokacija određene su sadržajem konflikta-šoka.

Dr. Hamer vjeruje da se međuodnos ključnih emocionalno stresnih događaja, pogođenih dijelova mozga i odgovarajućih organa razvio kao čovjekova evolucijska prilagodba iz sličnih programa u životinjskom svijetu. Kada neočekivano doživimo emocionalni šok, pokreće se program za hitni popravak – biološki program za konflikte – s ciljem vraćanja jedinke u normalno stanje. Takvi programi mogu se čak odnositi na obitelji ili druge grupe.

Dr. Hamer daje sljedeći primjer. Majka vidi kako njeno dijete doživljava tešku nezgodu. Gledano evolucijski, djeca se brže oporavljaju ako dobivaju dodatne količine mlijeka. Zato majčin biološki program za konflikte pokušava potaknuti stvaranje mlijeka povećanjem broja stanica u dojkama. Ako je majka dešnjakinja, to će istog trenutka uzrokovati pojavu Hamer Herda (Termin izvorno potječe od protivnika dr. Hamera koji su strukture u mozgu koje je on otkrio posprdno nazvali «Hamersche Herd» – Hamerovi komični fokusi) u određenom dijelu njene desne moždane hemisfere, što se pak odražava na njenoj lijevoj dojci. Kad se dijete oporavi, konflikt se počinje rješavati i dodatno mlijeko više nije potrebno. Majka dobiva dobroćudni oblik tuberkuloze u toj dojci koja razgrađuje suvišne stanice dojke. Ali ako mikobakterije potrebne za taj proces nisu prisutne, područje se može samo kalcificirati i ostati kao uspavani tumor.

Isti proces događa se kod životinja. Ovca kojoj vuk odnese janje pokazuje sklonost prema raku vimena; strana ovisi o tome da li je lijevonoga ili desnonoga. Međutim, ovca najčešće rješava taj konflikt tako što ojanji novo mladunče.

Sljedeći primjer može ilustrirati kakvu je vrijednost u preživljavanju ovaj mehanizam izvorno imao. Zamislimo da lav goni antilopu. Antilopa mora u trenutku mobilizirati sve svoje snage da bi preživjela. Vodstvo preuzima simpatički živčani sustav, a k tome se u mozgu aktiviraju i određeni centri koji potiču aktivnost pluća. Nakon uspješnog bijega, životinja će se odmoriti, a parasimpatički živčani sustav nakratko će preuzeti nadzor kako bi normalizirao tjelesne funkcije.

Ako se, umjesto toga, nekoj osobi priopći da ima rak, čak i ako je dijagnoza pogrešna, zbog istog straha od smrti pokreće se onaj isti biološki program koji je pomogao životinji da pobjegne. Povećava se razina stresa i aktivira se veza između mozga i pluća, ali sada se nema kamo pobjeći. Dok se konflikt ne razriješi, što može potrajati godinama, postojat će neprekidan stres, kao i stimulacija aktivnosti pluća od strane mozga, koja će sada poprimiti oblik povećanja kapaciteta pluća zbog neprestane diobe stanica.

Ovaj proces može se zaustaviti samo isključivanjem prekidača u mozgu kroz gašenje izvornog konflikta-šoka. To se događa kada je pacijent podvrgnut operaciji ili prirodnoj terapiji za koju u potpunosti vjeruje da će dovesti do izlječenja. Ali, ta ista procedura neće riješiti konflikt kod pacijenta koji sumnja u njenu učinkovitost, i bolest će nastaviti napredovati. Zahvaljujući radu dr. Hamera, ovo više nije samo nepotkrijepljena pretpostavka, već znanstvena činjenica koju je u svakom trenutku moguće provjeriti CT pregledom mozga.

Sljedeća lista prikazuje neke od odnosa između konfliktnih osjećaja i pogođenih organa:

Kora nadbubrežne žlijezde – kriva usmjerenost, zavedenost na krivi put;

Mjehur – ružan sukob, prljavi trikovi;

Kost – nedostatak samopoštovanja, osjećaj inferiornosti;

Mliječne žlijezde u grudima – uključuje brigu ili nesklad;

Mliječni kanalići u grudima – konflikt razdvajanja;

Dojka, lijeva (kod dešnjaka) – koflikt oko djeteta, doma ili majke;

Dojka, desna (kod ljevaka) – konflikt s partnerom ili drugim osobama;

Bronhi – teritorijalni konflikt;

Grlić maternice – ozbiljna frustracija;

Debelo crijevo – ružan, neprobavljiv sukob;

Žučni mjehur – konflikt suparništva;

Srce – neprestani konflikti;

Crijeva – neprobavljiva gruda bijesa;

Bubrezi – nedostatak volje za životom; konflikt povezan s vodom ili tekućinom;

Grkljan – konflikt straha i uplašenosti;

Jetra – strah od gladi;

Pluća – strah od smrti gušenjem, uključujući i strah za nekog drugog;

Limfne žlijezde – nedostatak samopoštovanja povezan s lokacijom;

Melanom – osjećaj prljavosti i oskvrnutosti;

Srednje uho – nesposobnost dolaska do nekih prijeko potrebnih informacija;

Usta – nešto se ne može sažvakati ili zadržati;

Jednjak – nešto se ne može imati ili progutati;

Gušterača – uznemirenost i bijes u sukobu s članovima obitelji ili u vezi nasljeđa;

Prostata – ružnan sukob u vezi sa seksom ili sa seksualnim konotacijama;

Rektum – strah od beskorisnosti;

Koža – gubitak integriteta;

Slezena – šok uzrokovan tjelesnim ili emocionalnim ranjavanjem;

Želudac – neprobavljivi bijes, previše progutanog;

Testisi i jajnici – koflikt gubitka;

Štitnjača – osjećaj nemoći;

Maternica – seksualni konflikt.

Ovo su još neke specifične bolesti povezane s konfliktnim osjećajima:

AIDS – Dr. Hamer je primijetio da nitko nikada nije umro od AIDS-a a da prije toga nije saznao ili bio uvjeren da je HIV-pozitivan. Ovo upućuje na zaključak da je, kao i kod raka, negativna percepcija povezana s AIDS-om ta koja uzrokuje njegove razorne učinke.

Angina pektoris – Uzrokovana je teritorijalnim sukobom u aktivnoj fazi, i srčanim infarktom u fazi izlječenja.

Dijabetes i hipoglikemija – Desnoruka žena dobit će hipoglikemiju zbog tjeskobe ili odvratnosti, ali ako je ljevoruka, dobit će dijabetes ovisan o inzulinu. Desnoruk muškarac dobit će dijabetes ovisan o inzulinu zbog sukoba koji uključuje otpor ili borbu protiv nečega, ali ako je ljevoruk, dobit će hipoglikemiju.

Paraliza lica – Strah od gubljenja lica, posljedica ismijavanja.

Hemoroidi – Desnoruka žena s problemom identiteta i ljevoruki muškarac s teritorijalnim bijesom u fazi izlječenja, dobit će hemoroide.

Srčani infarkt – Borba za teritorij ili njegov sadržaj.

Multipla skleroza i paraliza – Nesposobnost bijega, nastavljanja ili pridržavanja, ili kada se ne zna što bi trebalo napraviti

Psorijaza – Uključuje konflikt razdvajanja od majke, oca, obitelji, doma, prijatelja ili kućnih ljubimaca.

Psihoze svih vrsta imaju jedan ili više aktivnih Hamer Herdova u objema moždanim hemisferama.

Reumatizam – konflikt brutalnog razdvajanja koje je uzrokovalo bol i patnju.

Vitiligo, Leukoderma – konflikt ružnog ili brutalnog razdvajanja.

Bilješka o dominantnoj ruci:

Ljevaci razvijaju probleme na suprotnoj strani od pravih dešnjaka. Dominantna je ona ruka koja se prilikom pljeskanja nalazi gore. Kod desnorukosti, svi mišići na desnoj strani tijela povezani su s partnerom, a možda i drugim osobama, a svi mišići na lijevoj strani povezani su s djecom ili vlastitom majkom.

Ta se stanja mogu promijeniti kod hormonalnih promjena, kao prilikom uzimanja kontracepcijskih pilula ili kod menopauze.

Izbor žarišta konflikta događa se kroz podsvjesne asocijacije. Na primjer, biološki konflikti koji uključuju vodu, ali i druge tekućine kao što su mlijeko ili ulje, dovode do raka bubrega; strah od smrti dovodi do raka pluća; psihološko gutanje većeg zalogaja nego što se može probaviti dovodi do raka želuca ili crijeva. Izvorno, u životinjskom svijetu, zaista se radilo o velikom zalogaju hrane, ali u našem slučaju može se raditi prevelikim financijskim obavezama, ili o bilo kojim drugim preuzetim dužnostima koje se ne mogu ispuniti. Ipak, žarište ne određuje sam događaj, već, prije, psihološki značaj koji on za nas ima u trenutku događanja.

Dr. Hamer ovo ilustrira primjerom žene koja otkriva svog supruga u krevetu s drugom ženskom osobom. Kao konflikt seksualne frustracije, to će uzrokovati rak maternice. Ako ga ona umjesto toga doživi kao sukob s partnerom, tada će to kod dešnjakinje dovesti do raka desne dojke. Ako su konfliktni osjećaji strah i odvratnost, tada će nastati hipoglikemija. Uz osjećaj manje vrijednosti, rak se može razviti u pubičnoj kosti. Ako je osjećaj manje vrijednosti povezan s izdajom povjerenja, a ne sa seksualnošću, tada će nastati problem u ruci ili nozi, a moguće je i da će se javiti u prstima ili ramenu. Druge tipične situacije koje mogu dovesti do bioloških konflikata su konflikti gubitka: gubitak voljene osobe, posla, vrijedne imovine ili teritorija.

Dr. Hamer vjeruje da većinu metastaza ili sekundarnih tumora uzrokuje strah od tumora ili strah od smrti koji se javljaju kad se pacijentu priopći da boluje od raka ili da su prognoze negativne. Ipak, u ovom istom slučaju, nastali konflikt-šok ne mora biti strah od smrti, nego to mogu biti bijes, ogorčenje ili konflikt odvajanja od supruga ili djece, i tada će se tumori javiti na drugim mjestima. Također, dijagnoza raka na debelom crijevu često dovodi do raka na jetri zbog podsvjesnog straha od gladi.

Općenito uzevši, beznadnost, očaj i osjećaj besmislenosti stvaraju kronični stres koji onemogućuje izlječenje od raka i drugih bolesti, ali oni nisu uzrok bolesti. Prema dr. Hameru, pravi uzrok raka i drugih bolesti je neočekivani traumatski šok za koji nismo emocionalno spremni.

FAZA IZLJEČENJA

Početak DHS-a ili iskustva konflikta-šoka drugačiji je od drugih konflikata koje svakodnevno doživljavamo. On uzrokuje kontinuirani stres koji za posljedicu ima sklonost hladnim rukama i stopalima, nedostatak apetita i gubitak težine, nesanicu i neprestano razmišljanje o sadržaju sukoba. Ako se konflikt ubrzo ne riješi, dugotrajni stres dovest će do specifičnih simptoma i razvoja raka ili druge bolesti.

Kad se konflikt razriješi, pacijent više nije zaokupljen sadržajem konflikta, apetit se vraća, ruke su opet tople i vraća se zdrav san, ali može se osjećati i slabost, umor, i potreba za odmaranjem. Ti učinci pokazuju da je parasimpatički živčani sustav preuzeo kontrolu.

To je početak faze izlječenja, koja može biti duga i teška.

Za vrijeme prvog dijela faze izlječenja dolazi do zadržavanja vode i upala, ali tumor prestaje rasti. To s vremenom dovodi do krize izlječenja, koju Hamer naziva epileptičkom ili epileptoidnom krizom, zato što je uzrokovana edemom oštećenog moždanog tkiva Hamer Herda. Simptomi su specifični za svaku bolest.

Nakon toga tijelo počinje izbacivati akumuliranu vodu, pacijent postupno dobiva na snazi, i tjelesne funkcije se normaliziraju. Sada moždano vezivno tkivo, glija, počinje popravljati Hamer Herd. Konvencionalni radiolozi to mogu interpretirati kao brzorastući tumor na mozgu i tretirati ga u skladu s dijagnozom.

Dr. Hamer procjenjuje da je 99% događaja na mozgu kao što su udari, krvarenja u mozgu, ciste i tumori, posljedica zacjeljivanja Hamer Herdova. Zato ih on smatra privremenim i samoograničavajućim, osim ako ne dođe do neprikladne medicinske intervencije. Najvažnija pomoć u tim slučajevima je smanjenje bilo kakvog moždanog edema.

Za vrijeme krize izlječenja, pacijent može nakratko ponovno proživjeti izvorne psihološke konflikte s hladnim nogama i hladnim znojem. Uloga toga je da se suzbije i ukloni edem ozlijeđenog moždanog tkiva, što onda omogućuje normalizaciju drugih tjelesnih stanja.

Najopasnije je razdoblje upravo prije kraja krize izlječenja, kada postaje jasno da li je tijelo dovoljno jako da pobijedi bolest.

U teškim slučajevima s dugotrajnim i jakim konfliktima, može se razviti veliki edem mozga, koji dr. Hamer liječi injekcijama kortizona. U prirodnoj terapiji umjesto toga koristimo kombinaciju uree i protuupalnih terapija.

Urea ima jaka diuretska svojstva i odličan učinak u slučajevima opasno visokog pritiska tekućina u mozgu. Obično se uzima 20 grama uree 2 do 5 puta dnevno.

Opisan je jedan po život opasan slučaj golemog ponovno izraslog moždanog tumora koji je potpuno nestao za dva sata, nakon što je pacijent primio 256 ml 30%-tne uree. Slučaj je opisala Martha Cristy (FutureMed, Inc., SAD) u Your Own Perfect Medicine. Ovaj izvještaj jasno pokazuje da je ono što se smatralo tumorom zapravo bilo golemi edem, u skladu s postavkama Nove medicine.

Ono što dr. Hamer naziva epileptičkom krizom pacijent može doživjeti kao srčani udar, plućnu emboliju, hepatitis, ili upalu pluća. Tijekom faze izlječenja pacijent najčešće osjeća veće neugodnosti nego za vrijeme aktivnog rasta tumora.

U prvom dijelu faze izlječenja, dok tijelo oslobađa upalne hormone, većina problema nastaje zbog zadržavanja vode, upala i nateknuća tkiva, što sve može uzrokovati jake bolove. Bez obzira nalaze li se u mozgu ili nekom organu, Hamer edeme smatra pozitivnima – znakom izlječenja.

Nakon krize izlječenja, adeno-karcinome uklanjaju gljivice i mikobakterije, dok virus hepatitisa može pomoći u obnavljanju jetre. U toj fazi bakterije, virusi i gljivice koji pomažu u razgradnji tumora i obnavljanju oštećenih tkiva također uzrokuju upalu, bolove i groznicu.

Ako vam je čudno što dr. Hamer mikroorganizme smatra prijateljima i pomagačima u liječenju raka, on je došao do jednog još neobičnijeg otkrića. U svom ontogenetskom sustavu tumora i kanceroznih bolesti, on razlikuje dva suprotna procesa tijekom aktivne faze konflikta.

Ovisno o lokaciji u mozgu, može doći ili do povećanja broja stanica ili do njihovog uništavanja.

Prva grupa ima povećanje broja stanica i rast tumora za vrijeme faze konflikta, a zatim uklanja suvišne stanice uz pomoć mikroorganizama u fazi izlječenja.

Druga grupa uzrokuje uništavanje stanica tijekom faze konflikta, što rezultira nastankom čireva, nekroza i rupa u tkivu koje mogu nastati, na primjer, u kostima (osteoporoza), bubrezima, slezeni ili jajnicima.

U fazi izlječenja, ova druga grupa nastoji ispuniti praznine diobom stanica. Nekroze i osteolize (razgrađene kosti) sada popravljaju bakterije koje prvo stvaraju apscese, koji se zatim popunjavaju ožiljnim tkivom, a kasnije i zacjeljujućim tkivom koje tvori osteosarkome, limfome, fibrome i prolazne ciste. Osim toga, leukemija se najčešće javlja u fazi izlječenja, kao kod oštećenja koštane srži radijacijom, kemikalijama ili rakom kostiju.

Prema dr. Hameru, ova stanja su uglavnom samoograničavajuća, i mogu izmaknuti kontroli samo ako se dogode novi konfliktni šokovi, kad je tijelo previše staro ili slabo, ili zbog metoda konvencionalne medicine. Nasuprot tome, prirodne metode liječenja nastoje pružiti pomoć tijelu i duhu u tom teškom razdoblju. Većina izlječenja protiče bez većih problema, ali u oko 10% slučajeva potrebna je puna podrška iskusnog terapeuta, posebno u vrijeme krize izlječenja.

LIJEČENJE PSIHIČKOG KONFLIKTA

Glavni zadatak, u svakom slučaju raka, je otkriti izvorno iskustvo emocionalnog šoka i uvjeriti se da je ono izliječeno ili da zacjeljuje. U velikom broju slučajeva ono se samo ispravilo, i pacijent trpi posljedice faze izlječenja. Na primjer, netko je izgubio farmu ili posao, ali se u međuvremenu počeo baviti novim poslom ili hobijem. Kao naknadna posljedica, može se javiti tumor koji postupno postaje uspavan ili se razgrađuje. Oko 40% tumora koji se otkriju rutinskim medicinskim pretragama smatra se starim i bezopasnim, odnosno uspavanim i kalcificiranim. Ipak, mogu se javiti komplikacije ako medicinska intervencija dovede do konflikta-šoka uzrokovanog strahom od smrti, koji će potaknuti rast istog ili nekog drugog tumora.

U drugim slučajevima, izvorni konflikt može i dalje biti aktivan, ili može postojati novi aktivni konflikt. Budući da to ne znamo, moramo u svakom slučaju dobro promisliti kako bismo otkrili izvorni i bilo koji drugi konflikt. Moramo se vratiti u prošlost, posebno u vrijeme od jedne do dvije godine prije početka našeg problema, i analizirati naše osjećaje u tom razdoblju, kao i prije i poslije njega. Također, meditacija ili terapija regresijom mogu biti od pomoći pri otkrivanju konfliktnih šokova.

Ako doživimo snažnu emocionalnu reakciju kada otkrijemo sadržaj konflikta, možemo biti sigurni da on još uvijek nije razriješen. Ako je to moguće, najbolje ga je riješiti na prirodan način. Na primjer, ako je uzrok bio gubitak partnera, onda možete pronaći nekoga novog; ako ste izgubili dijete, možete ponovno zatrudnjeti (rak prestaje rasti nakon trećeg mjeseca, jer trudnoća ima prednost) ili usvojiti dijete. Kako god bilo, ono što liječi nije sama trudnoća, novi partner ili kućni ljubimac, već mogućnost da se pomirimo s našim gubitkom, prihvatimo ga i nastavimo sa životom. Tko to nije u stanju, neće imati koristi od novog partnera, djeteta ili kućnog ljubimca, ali moguće je da će dobrom terapeutu ipak biti lakše da pomogne toj osobi.

Ako prirodno rješenje nije moguće ili ako nemate mogućnost odlaska terapeutu, poslužite se vođenom vizualizacijom, bilo sami ili uz pomoć partnera ili bliskog prijatelja. U opuštenom i meditativnom stanju ponovno zamislite i proživite konflikt što je moguće intenzivnije, ali onda ubacite pozitivan ili poželjan ishod. Stvorite i proživite taj novi ishod što je moguće življe i detaljnije; gledajte ga, osjećajte ga, a ako je moguće i slušajte ga i mirišite. Izvorno iskustvo moglo vam je usaditi i sjećanja na nepovezane detalje (tragove) vašeg mučnog doživljaja, na koje sada možda reagirate alergijom. Možete se pokušati na isti način toga osloboditi vođenom vizualizacijom.

Ako nijedna od ovih metoda nije moguća zato što osjećate da morate nastaviti s vašim trenutnim obavezama ili mukama, onda još samo dublje duhovno razumijevanje i prihvaćanje može biti od pomoći. U svakom slučaju, budite svjesni svoje ranjivosti i izbjegavajte nove konflikte-šokove, ali, ako se neki ipak dogodi, izbacite ga iz svog sustava što je prije moguće.

Osim toga, čvrsto vjerujem da će svi aktivni konflikti završiti i da će faza izlječenja započeti kada budemo u stanju u sebi snažno osjetiti ljubav i praštanje, a onda ih i zračiti prema drugima, a posebno prema onima za koje osjećamo da su nam možda nanijeli zlo. Možemo dodatno ublažiti fazu izlječenja očekivanjem da će ona biti kratka i blaga, i da će dovesti do potpunog oporavka.

Prema dr. Hameru, životinje u prirodi dobivaju rak zbog istih programa šoka kao i mi. Ipak, 80 – 90% njih preživi i ne primijetivši to, jer, faza izlječenja može ići svojim normalnim tijekom. One što umiru, uglavnom su stare životinje koje ne mogu razriješiti konflikt, na primjer povratiti teritorij od suparnika ili nadoknaditi izgubljeno mladunče.

U našem društvu nije tako, jer se prirodni procesi izlječenja najčešće narušavaju. To počinje s dobivanjem sredstava za smirenje i antidepresiva za vrijeme aktivne faze konflikta, koji nas sprečavaju da uzvratimo i izborimo se za naš teritorij. Zatim, to može dovesti do dijagnoze raka koja uzrokuje nove aktivne konflikte, i može završiti prepisivanjem morfija, koji potpuno onemogućuje naše iscjeljujuće odgovore.

Dok dr. Hamer ne vjeruje da zdrava hrana, lijekovi, pročišćavanje ili zdrav život općenito mogu izliječiti rak, oni sigurno mogu biti važni da bi se preživjele patnje tijekom faze izlječenja.

Zapravo, dr. Hamer drži da se sve bolesti sastoje od dvije faze: početne s aktivnim konfliktom, nakon koje slijedi (ako je to moguće) faza izlječenja koja poništava program konflikta. On ih više ne naziva bolestima, već posebnim biološkim programima. Tvrdi da je radio s više od 31,000 pacijenata, i da je svaki od tih slučajeva, bez izuzetka, potvrdio njegove teorije. Kaže da Nova medicina ima 95%-tan uspjeh u obrtanju smjera razvoja raka pod idealnim okolnostima, t.j., ako je konflikt rano razriješen, ako nema novih konflikata i upletanja konvencionalne medicine. Ipak, mnogi pacijenti s uznapredovalim bolestima nisu u stanju riješiti svoje konflikte, ili to uspiju kad je već prekasno, i zato ne reagiraju pozitivno na tretman.

PROGON DR. HAMERA

Siemens, proizvođač CT opreme, neovisno je dokazao postojanje Hamer Herdova u mozgu. Nadalje, Sveučilište u Trnavi (Slovačka) 1998. je potvrdilo dijagnostički značaj Hamer Herdova. Usprkos tome, dr. Hamer se suočio s žestokim progonom.

Po njemačkom zakonu, liječniku se može oduzeti dozvola za rad ako su mu mentalne sposobnosti smanjene. Njemački sud je, 1986. primjenom ovog zakona, Dr. Hameru oduzeo dozvolu za rad. Kao dokaz, navodno, neprikladnog mentalnog stanja dr. Hamera, sud je naveo da on nije spreman poreći svoje teorije i zakleti se na vjernost principima ortodoksne medicine.

Što je još gore, sud je priložio dokaze da on nije u stanju prijeći na principe ortodoksne medicine. Godinu dana kasnije, isti je sud zatražio psihijatrijsku procjenu njegovih mentalnih sposobnosti, što je dr. Hamer odbio. Bez da ga je ikad vidio, sudski psihijatar je dijagnosticirao da je dr. Hamer psihopat!

Dr. Hamer je 1997. uhićen i zatvoren na 18 mjeseci, prema opskurnom zakonu o prirodnoj terapiji koji je bio uveden pod Adolfom Hitlerom s ciljem zatiranja Cigana. Njegov je zločin bilo to što je dao besplatne zdravstvene savjete nekim osobama koje su ga zamolile za mišljenje. Javni tužitelj otvoreno je izjavio da se moraju primijeniti sva sredstva kako bi se dr. Hamera uklonilo iz društva. Usporedite to s 13-godišnjim razvlačenjem suđenja ubojici njegovog sina i potom kaznom od samo šest mjeseci uvjetno. Možda je ta blaga kazna imala neke veze s time što je osuđeni bio princ od Savoje, sin zadnjeg talijanskog kralja.

Od 1999. dr. Hamer živi u Španjolskoj, jer mu sudovi u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Švicarskoj sada žele suditi zato što su neki pacijenti umrli od raka, navodno zato što su se držali njegovih savjeta. Prema ovom zaključivanju, dr. Hamer je masovni ubojica zato što je oboljelima od raka uskratio navodno siguran i djelotvoran tretman koji nudi ortodoksna medicina.

Nadalje, javni je tužitelj pokrenuo građansku parnicu protiv dr. Hamera sa zahtjevom na veliku svotu novca zato što je dr. Hamer pacijentima savjetovao da ne idu na kemoterapiju. U drugom slučaju su roditelji male djevojčice Olivie Pilhar, koju je liječio dr. Hamer, dobili osam mjeseci uvjetnog zatvora zato što su privremeno prekinuli kemoterapijski tretman svoje kćeri. Kasnije im je oduzeto skrbništvo nad djevojčicom i ona je konačno podvrgnuta kemoterapiji protiv svoje volje. To se može dogoditi bilo gdje u zapadnom svijetu. U Australiji mi je jedna majka nedavno rekla da, iako nije vjerovala u kemoterapiju i svoju je kćer oboljelu od leukemije radije htjela liječiti prirodnom terapijom, morala je na nju pristati jer je liječnik zaprijetio da će ju odvesti na sud ako odbije.

Na svijetu nema liječnika koji provodi terapiju protiv raka kojem nijedan pacijent nije umro pod njegovom skrbi. Ipak, čak i kod uznapredovalih slučajeva, postotak uspješnosti dr. Hamera izuzetno je visok. Ovaj lov na vještice može se usporediti sa sudbinom dr. Semmelweisa, koji je zbog mišljenja da bi kirurzi prije operacije trebali prati ruke poslan u duševnu bolnicu, u kojoj je umro s četrdeset i sedam godina.

Dr. Hamer je preživio osam pokušaja ubojstva, a masovni mediji u Njemačkoj o njemu govore kao o poremećenom kriminalcu. Iako su mnogi liječnici, uključujući i profesore medicine, potvrdili ispravnost principa Nove medicine, do danas ih ni jedno njemačko sveučilište nije pristalo testirati, usprkos sudskom nalogu Sveučilištu u Tübingenu da provede takvo testiranje.

Osim toga, liječnici i prirodni terapeuti u Europi koji rade u skladu s principima Nove medicine trpe progon. U Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, vlasti su pokrenule sudske postupke protiv takvih liječnika kako bi im se oduzela dozvola za rad. Suđenja traju godinama. Samo su sudovi u Španjolskoj zauzeli prosvijetljeni stav da nije na njima da odlučuju između sukobljenih medicinskih teorija i terapija.

Žestoka reakcija establišmenta može se razumjeti, jer bi široka popularnost i primjena Nove medicine značile kraj medicinsko-farmaceutskog kompleksa.

Ipak, 2001. jedan ugledni neurolog je otvoreno stao u obranu dr. Hamera, objavivši knjigu o Novoj medicini i tražeći da se njegove teorije službeno ispitaju. Budući da dr. Therese von Schwarzenberg također pripada visokom plemstvu, masovni mediji su u velikoj nedoumici kakav bi stav trebali zauzeti u ovom slučaju. Dosad su o dr. Hameru govorili samo uz najveće pogrde a sada postoji i čuvena ličnost koja tvrdi da je dr. Hamer u pravu i da zaslužuje Nobelovu nagradu!

Usprkos svemu, službeni stav uglednih onkologa i dalje je da je potpuno apsurdna pretpostavka da osjećaji mogu imati veze s uzrokom i liječenjem raka, i zato se tvrdnje dr. Hamera ne smiju provjeravati.

RAZMATRANJE OTKRIĆA DR. HAMERA

Moja vlastita shvaćanja i iskustva ne ostavljaju mjesta sumnji u to da su naši osjećaji i vjerovanja od najveće važnosti u procesima nastanka i liječenju naših bolesti. Osim toga, djela dr. Hamera ostavljaju dojam jednog ozbiljnog i pedantnog istraživača, čija su otkrića potvrdile razne znanstvene institucije i liječnici, uključujući i profesore medicine. Samo oni koji odbijaju pogledati njegove dokaze nastavljaju ga optuživati i žigosati.

Stoga ne sumnjam u ispravnost njegovih polaznih pretpostavki: da su određene bolesti, posebno rak, povezane s vidljivim oštećenjima tkiva u specifičnim dijelovima mozga, kao i specifičnim psihološkim iskustvima. Njegova pretpostavka o dvodijelnom procesu bolesti, u kojem je faza liječenja poništavanje izvornih bolesnih stanja, osnovna koncepcija prirodnih terapija.

Ipak, čini se da dr. Hamer nije voljan razmisliti o širenju ili prilagođavanju svoje teorije kako bi u obzir uzeo i druge mogućnosti. U osnovi, on polazi od pretpostavke da postoji jednosmjerna komunikacija od psihe do organa preko mozga. Moja je pretpostavka da postoji dvosmjerna komunikacija – od psihe do organa, kao i od organa natrag do mozga ili psihe.

Želio bih ovo objasniti pomoću jednog primjera. Znam da je postotak smrtnosti od raka dojke u Kini jedan prema 10,000, u usporedbi s otprilike jedan prema 10 u većini zapadnih zemalja. Profesorica Jane Plant shvatila je, za razliku od zapadnjakinja i pozapadnjenih žena, Kinezi ne koriste životinjsko mlijeko i njegove prerađevine. U to vrijeme, ona je proživljavala peto stvaranje raka na dojci i smatrana je izgubljenim slučajem. Zato je odlučila izbjegavati sve mliječne proizvode, i ubrzo nakon toga njen je tumor nestao. Sada, već 13 godina živi bez raka (vidi: Your Life in Your Hands, Jane Plant, u izdanju Virgina, Velika Britanija, 2000.).

Budući da Kinezi imaju normalan postotak javljanja nekih drugih oblika raka, mora postojati poseban faktor koji uzrokuje ovaj nizak postotak raka dojke. Pretpostavimo li da se zaista radi o mlijeku, objasnio bih to na sljedeći način.

Mlijeko sadrži veliku količinu inzulinskog faktora rasta, IGF-1, koji potiče tkivo dojki na rast za vrijeme puberteta i trudnoće. IGF-1 je također prisutan u mesu krava, i čini se da također potiče druge oblike raka povezane s hormonima, uključujući i rak prostate. Pretpostavimo li da ovo uzrokuje neprekidnu blagu stimulaciju tkiva dojki i odgovarajućeg dijela mozga kod žena koje konzumiraju mlijeko ili mliječne proizvode, postoje dvije mogućnosti:

Senzibilizirana područja mozga kod žene će uzrokovati puno jaču emocionalnu reakciju od normalne na konflikte koji uključuju dijete ili partnera, i zbog toga žene koje piju mlijeko češće dobivaju rak dojke.
Druga je mogućnost da postoji subakutna konfliktna situacija ili prošli događaj koji je još uvijek aktivan u podsvijesti. Dugotrajna kombinirana stimulacija uzrokovana subakutnim konfliktom i IGF-1 može uzrokovati postupan razvoj Hamer Herda ili, alternativno, njegovu iznenadnu pojavu kada se dostigne određeni prag.
Na taj način se bilo koji faktor okoline može uzeti u obzir za stvaranje Hamer Herdova u kombinaciji s psihološkim konfliktima.

Većina ljudi ima nezdrave životne navike, čemu treba dodati nisku kvalitetu naslijeđenih gena. Možda, zdravi pojedinci, zaista ne stvaraju Hamer Herdove kao reakciju na neočekivani emocionalni šok ili, da je to kod njih blaga pojava koja se sama izliječi.

Na sličan način, prikladna prirodna terapija, usmjerena na oboljeli organ, može odgovarajućem dijelu mozga poslati poruku koja pomaže liječenju Hamer Herda i s vremenom također dovesti do rješenja emocionalnog konflikta.

Potvrda pretpostavke o međusobnoj povezanosti osjećaja, hranjivih tvari, mozga i organa, može se pronaći u kineziologiji. Istraživanja mišića, otkrila su povezanost različitih hranjivih tvari i osjećaja, sa specifičnim mišićima i organima, koja se odvija kroz sustav akupunkturnih meridijana.

Iznenađujuće otkriće je bila izravna uključenost mozga. Kad je radioaktivna hranjiva tvar stavljena u stražnji dio usta, za nekoliko sekundi izotop je također otkriven u mozgu.

Moja pretpostavka je da se rješenja konflikata mogu dogoditi i na nespecifičan način. Pretpostavimo da pacijent doživi konflikt-šok zbog dijagnoze raka. Taj konflikt, a možda i izvorni konflikt-šok mogu se razriješiti ako pacijent u potpunosti vjeruje i očekuje da će ga medicinski tretmani izliječiti.

Druge mogućnosti već su navedene u odlomku «Liječenje psihičkog konflikta».

Adresa službene Internet stranice dr. Hamera na engleskom jeziku je http://www.newmedicine.ca. Ipak, puno više informacija može se dobiti na njemačkoj stranici http://www.pilhar.com, koja također ima ograničeni dio na engleskom jeziku. Dr. Hamer napisao je nekoliko knjiga, od kojih je jedna dostupna na engleskom jeziku pod naslovom Summary of the New Medicine.

Autoimune bolesti

Autoimune bolesti

NIJEDNA GRUPA BOLESTI nije teže lječiva od autoimunih bolesti. Progresivan gubitak tjelesnih i mentalnih funkcija čest je ishod. Za razliku od bolesti srca, raka, pretilosti i dijabetesa tipa 2, kod autoimunih bolesti tijelo sustavno napada samo sebe.

Žene su 2,7 puta češće pogođene od muškaraca.

Najviše se proučava multipla skleroza (MS), reumatoidni artritis, lupus, dijabetes tipa 1 i reumatska bolest srca.

To su ujedno glavne autoimmune bolesti koje se proučavaju u vezi s prehranom.

Druge – uključuju upalnu bolest crijeva, Chronovu bolest, Parkinsonovu bolest.

Autoimune bolesti općenito postaju češće s većom udaljenosti od ekvatora. Ta pojava poznata je od 1922.

MS, na primjer, na krajnjem je sjeveru preko sto puta učestalija nego na ekvatoru. Zbog tih zajedničkih obilježja nije pretjerano o autoimunim bolestima razmišljati kao o jednoj velikoj bolesti koja se javlja u različitim dijelovima tijela i dobiva različita imena.

Na taj način promatramo rak koji dobiva specifičan naziv ovisno o dijelu tijela na kojem se javlja. Sve autoimune bolesti rezultat su jedne skupine mehanizama kod kojih je došlo do poremećaja, slično raku. U ovom slučaju, mehanizam je imunološki sustav koji pogrešno napada stanice u vlastitom tijelu. Bilo da se radi o gušterači kao kod dijabetesa tipa 1, mijelinskim ovojnicama kao kod MS ili tkivima zglobova kao kod artritisa, sve autoimune bolesti uključuju imunološki sustav koji se pobunio. To je unutarnja pobuna najgore vrste u kojoj tijelo postaje vlastiti neprijatelj.

Često čujemo kako ljudi o tom sustavu govore kao da se radi o nekom zasebnom organu poput pluća. Ništa nije dalje od istine. Radi se o sustavu ne o organu. U biti, imunološki sustav je poput vojne mreže organizirane za obranu od vanjskih napadača. “Vojnici” te mreže su bijele krvne stanice koje se sastoje od mnogo različitih podgrupa, od kojih svaka ima vlastitu misiju. Te podgrupe analogne su mornarici, kopnenoj vojsci, zrakoplovstvu i mornaričkom pješaštvu, a svaka skupina tih specijalista radi visoko specijaliziran posao.

“Centar za novačenje” imunološkog sustava je koštana srž.

Odgovorna je za stvaranje specijaliziranih stanica – matičnih stanica. Neke od tih stanica oslobađaju se u krvotok kako bi bile iskorištene drugdje u tijelu, a zovu se B-stanice (od engleskog bone = kost). Druge stanice nastale u koštanoj srži ostaju nezrele, ili nespecijalizirane, sve dok ne doputuju do timusa (organa u grudnoj šupljini neposredno iznad srca) gdje postaju specijalizirane; nazivaju se zovu T-stanice (po timusu).

Te stanice «vojnici», zajedno s drugim specijaliziranim stanicama, udružuju se u timove i stvaraju zamršene planove obrane. Sastaju se na glavnim križanjima u tijelu, uključujući slezenu i limfne čvorove. Ta su sastajališta poput zapovjednih i kontrolnih centara gdje se «stanice vojnici« prestrojavaju u timove za borbu protiv vanjskih napadača.

Prilikom formiranja svojih timova te su stanice izvanredno prilagodljive. U stanju su reagirati na različite okolnosti i različite strane tvari, pa čak i one koje nikada ranije nisu susrele. Imunološka reakcija na te strance nevjerojatno je kreativan proces. Jedno od pravih čuda prirode. Vanjski su napadači proteinske molekule zvane antigeni. Te strane stanice mogu biti bakterija ili virus koji nastoji ugroziti integritet tijela. Stoga, kada naš imunološki sustav primijeti te strane stanice ili antigene on ih uništi. Svaki od tih stranih antigena ima poseban identitet koji je određen slijedom aminokiselina koje tvore njegove bjelančevine, analogno licu koje je različito kod svake osobe. Budući da su za stvaranje bjelančevina dostupne brojne aminokiseline, postoji bezbroj varijacija prepoznatljivih «lica».

Da bi se suprotstavio tim antigenima, naš imunološki sustav svoju obranu mora prilagoditi svakom napadu. On to radi stvaranjem “zrcalne slike” bjelančevina za svakog napadača. Zrcalna slika može se savršeno uklopiti s antigenom i uništiti ga. Ukratko, imunološki sustav stvara kalup svakog lica koje susretne. Svaki put kada ponovno vidi to lice koristi kalup izrađen po mjeri za hvatanje i uništavanje napadača. Kalup može biti antitijelo B-stanice ili receptorska bjelančevina na osnovu T-stanice. Pamćenje svake obrane protiv svakog napadača glavni je razlog imunizacije. Početno izlaganje vodenim kozicama, na primjer, teška je bitka, ali kada se sljedeći put sretnete s tim virusom znat ćete točno kako se s njim boriti, pa će rat biti kraći, manje bolan i daleko uspješniji. Možda se bolest neće ni razviti.

Iako je taj sustav čudo prirode kada brani tijelo od stranih bjelančevina, u stanju je napasti ista ona tkiva koja bi trebao štititi. Taj samouništavajući proces zajednički je svim autoimunim bolestima. To je kao da tijelo čini samoubojstvo.

Jedan od temeljnih mehanizama za to autodestruktivno ponašanje zove se molekularna mimikrija. Događa se da neki od stranih napadača koje naše stanice vojnici traže i uništavaju izgledaju jednako kao i naše vlastite stanice. “Kalupi” imunološkog sustava koji se slažu s tim napadačima također se slažu s našim vlastitim stanicama.

Imunološki sustav, pod nekim okolnostima, tada uništava sve što se uklapa u kalup, uključujući i vlastite stanice. To je izuzetno kompleksan autodestruktivan proces koji uključuje mnoge različite strategije od strane imunološkog sustava, kojima je zajednička ista fatalna greška, a to je da nisu u stanju razlikovati bjelančevine “stranog” napadača od bjelančevina vlastitog tijela.

Ima li to kakve veze s onim što jedemo?

Naravno, jer antigeni koji zavaraju obranu tijela tako da napadne vlastite stanice mogu se nalaziti u hrani. Tijekom procesa probave, na primjer, neke bjelančevine provuku se u naš krvotok iz crijeva bez da su se potpuno razgradile na aminokiseline od kojih su sastavljene. Ostatke neprobavljenih bjelančevina naš imunološki sustav tretira kao strane napadače, što uzrokuje izradu kalupa za njihovo uništavanje i pokreće samouništavajući autoimuni proces.

Jedna od namirnica bogata stranim bjelančevinama sličnim bjelančevinama našeg tijela je mlijeko – najopasnija namirnica za naše zdravlje.

Imunološki sustav najvećim dijelom prilično je pametan. Baš kao što se vojska raspoređuje tako da bude zaštićena od prijateljske vatre, imunološki sustav ima zaštite koje ga sprječavaju da napadne tijelo koje bi trebao štititi.

Iako neprijateljski antigen izgleda baš poput jedne od stanica u našem vlastitom tijelu, sustav je i dalje u stanju razlikovati naše stanice od napadačkih antigena. Štoviše, imunološki sustav može koristiti vlastite stanice za vježbanje pravljenja kalupa protiv napadačkog antigena bez da uništi prijateljske stanice.

Slično kampovima za obuku prilikom priprema za rat. Kada imunološki sustav ispravno funkcionira možemo koristiti stanice u tijelu koje izgledaju poput antigena za vježbanje, a da ih ne uništimo, kako bismo pripremili svoje stanice vojnike za odbacivanje napadačkih antigena. To je još jedan primjer izvanredne elegancije sposobnosti prirode da regulira samu sebe.

Imunološki sustav koristi vrlo osjetljiv proces pri odlučivanju koje bjelančevine treba napasti, a koje treba ostaviti na miru. Način na koji se taj nevjerojatno kompleksan proces kod autoimunih bolesti raspada još nije do kraja objašnjen. Znamo samo da imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja stanica tijela od napadačkih antigena, i umjesto da koristi stanice tijela za “obuku”, uništava ih zajedno s napadačima.

DIJABETES TIPA 1

U slučaju dijabetesa tipa 1, imunološki sustav napada stanice gušterače odgovorne za stvaranje inzulina. Ta razorna, bolest pogađa djecu, donoseći mladim obiteljima bolno i teško iskustvo. Međutim, ono što većina ljudi ne zna jest da postoje jaki dokazi da je ta bolest povezana s prehranom i, preciznije, mliječnim proizvodima.

Sposobnost bjelančevina kravljeg mlijeka da pokrenu dijabetes tipa 1 i tipa 2 dobro je dokumentirana.

Moguće pokretanje ove bolesti ide ovako:

Beba nije dojena dovoljno dugo i hranjena je bjelančevinama kravljeg mlijeka, možda u formuli za dojenčad.

Mlijeko dolazi do tankog crijeva gdje se probavlja do svojih sastavnih aminokiselina. Kod neke se djece kravlje mlijeko ne probavi u potpunosti, pa mali lanci aminokiselina ili dijelovi izvornih bjelančevina ostaju u crijevu. Ti dijelovi nepotpuno probavljenih bjelančevina mogu se apsorbirati u krv. Imunološki sustav te dijelove prepoznaje kao strane napadače i kreće u njihovo uništavanje. Nažalost, neki od dijelova izgledaju potpuno jednako kao stanice gušterače koje su odgovorne za stvaranje inzulina. Imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja između dijelova bjelančevina kravljeg mlijeka i stanica gušterače, pa razara i jedne i druge, blokirajući time djetetovu sposobnost stvaranja inzulina. Beba postaje dijabetičar tipa 1.

Ovaj proces svodi se na jednu doista izvanrednu činjenicu: kravlje mlijeko može uzrokovati jednu od najrazornijih bolesti koje dijete mogu zadesiti. Iz očiglednih razloga ovo je danas jedno od najkontroverznijih pitanja u nutricionizmu.

Jedan od važnijih izvještaja o lošem učinku kravljega mlijeka objavljen je prije više od jednog desetljeća, točnije 1992. u časopisu New England Journal of Medicine.

Finski istraživači uzeli su uzorke krvi djece s dijabetesom tipa 1 u dobi od četiri do dvanaest godina. Zatim su izmjerili razine antitijela koja su se formirala u krvi protiv nepotpuno probavljene bjelančevine kravljeg mlijeka zvane goveđi serum albumin (BSA). Ponovili su isti proces s djecom koja nisu bolovala od dijabetesa i usporedili dvije skupine (prisjetite se, antitijelo je zrcalna slika ili “kalup” stranog antigena).

Djeca koja su imala antitijela na bjelančevine kravljeg mlijeka morala su prije toga konzumirati kravlje mlijeko. To ujedno znači da su neprobavljeni dijelovi bjelančevina kravljeg mlijeka morali ući u djetetov krvolok kako bi izazvali formiranje antitijela. Znanstvenici su otkrili nešto zaista izvanredno. Od 1420 djece s dijabetesom kojima je mjerena razina antitijela, baš sva djeca imala su razine antitijela više od 3,55. Od 790 djece bez dijabetesa, baš sva su imala razine antitijela niže od 3,55. Nije bilo apsolutno nikakvog preklapanja između razina antitijela zdrave djece i one s dijabetesom. Sva djeca dijabetičari imala su razine antitijela na kravlje mlijeko više od onih kod sve djece bez dijabetesa. To implicira dvije stvari: djeca s više antitijela konzumirala su više kravljeg mlijeka, i drugo, povišena antitijela mogu uzrokovati dijabetes tipa 1.

Ti su rezultati podigli veliku buru u istraživačkoj zajednici. Potpuna podjela razine antitijela ono je što je tu studiju učinilo doista izvanrednom. Ta studija, a i druge prije nje, tijekom narednih godina pokrenule su lavinu dodatnih studija koja traje sve do danas. Nekoliko studija u međuvremenu je istražilo taj učinak kravljeg mlijeka na razine antitijela na BSA. Sve studije pokazale su da kravlje mlijeko povisuje razinu antitijela na BSA kod djece s dijabetesom tipa l.

Tijekom proteklog desetljeća znanstvenici su istraživali daleko šire od samog antitijela na BSA, stoga počinjemo dobivati daleko potpuniju sliku. U najkraćim crtama, to izgleda otprilike ovako: bebe ili vrlo mala djeca određenog genetskog naslijeđa, koja su prerano s dojenja prešla na kravlje mlijeko i koja su se možda zarazila virusom koji može narušiti imunološki sustav crijeva, vjerojatno će imati visok rizik za dijabetes tipa 1.

U jednoj studiji provedenoj u Čileu razmotrena su prva dva faktora – kravlje mlijeko i geni. Genetski osjetljiva djeca koja su prerano s dojenja prešla na formulu na bazi kravljeg mlijeka imala su rizik od dijabetesa tipa 1 koji je bio 13,1 puta veći od djece koja nisu imala te gene i koja su bila dojena barem tri mjeseca (čime je na minimum svedeno njihovo izlaganje kravljem mlijeku). Druga studija iz SAD-a pokazala je da su genetski osjetljiva, djeca hranjena kravljim mlijekom kao bebe imala 11,3 puta veći rizik od bolesti u odnosu na djecu koja nisu imala te gene i koja su bila dojena barem tri mjeseca. Dakle, koliki dio od tog jedanaest do trinaest puta većeg rizika od dijabetesa tipa i otpada na rano izlaganje kravljem mlijeku, a koliki je posljedica gena?

Trinaest puta veći rizik nevjerojatno je velik (1300%); sve iznad tri do četiri puta obično se smatra vrlo važnim. Za usporedbu, pušači imaju približno deset puta veći rizik od raka pluća (što je manje od ovih trinaest puta), a ljudi s visokim krvnim tlakom i kolesterolom imaju 2,5-3,0 puta veći rizik od bolesti srca.

U posljednje vrijeme popularno je mišljenje da je dijabetes tipa 1 rezultat genetike, što je mišljenje koje često dijele i liječnici. Ali sama genetika može biti odgovorna tek za vrlo mali postotak slučajeva ove bolesti. Geni ne djeluju izolirano, potreban im je povod kako bi se njihovi učinci pojavili.

Također je primijećeno da nakon što jedan od para identičnih blizanaca dobije dijabetes tipa 1, postoji samo 13-33% vjerojatnosti da će i drugi blizanac dobiti tu bolest, iako oba blizanca imaju iste gene. Kad bi za to bili odgovorni samo geni, blizu 100% identičnih blizanaca dobivalo bi tu bolest. K tome, moguće je da je 13-33% rizika da će drugi blizanac oboljeti posljedica zajedničke okoline i prehrane, faktora koji utječu na oba blizanca.

Pogledajte zapažanje koje ističe vezu između aspekta okoline, konzumiranja kravljeg mlijeka i ove bolesti. Konzumiranje kravljeg mlijeka kod djece u dobi do četrnaest godina u dvanaest zemalja pokazuje gotovo savršenu korelaciju s dijabetesom tipa 1. Što je veća potrošnja kravljeg mlijeka, veća je učestalost dijabetesa tipa 1. U Finskoj je dijabetes tipa 1 trideset šest puta češći nego u Japanu, što je još jedna korelacija između konzumacije kravljeg mlijeka i dijabeta tip 1. U Finskoj se konzumiraju velike količine proizvoda od kravljeg mlijeka, dok ih se u Japanu konzumira vrlo vrlo malo.

Kao što smo vidjeli kod drugih bolesti obilja, kada ljudi migriraju iz područja svijeta gdje je učestalost bolesti niska u područja gdje je učestalost visoka, s promjenom svoje prehrane i načina života oni brzo poprime visoke stope učestalosti. To pokazuje da iako osobe mogu imati potrebne gene, bolest će se javiti isključivo kao reakcija na određene prehrambene i/ili faktore okruženja.

Trendovi bolesti u vremenu pokazuju istu stvar. Učestalost dijabetesa tipa 1 u svijetu raste alarmantnom stopom od 3% godišnje.” To povećanje javlja se kod različitih populacija iako mogu postojati znatne razlike u učestalosti bolesti. To relativno brzo povećanje ne može biti posljedica genetske osjetljivosti. Učestalost bilo kojeg gena u općoj populaciji relativno je stabilna tijekom vremena.

Postojeći dokazi su impresivni i pokazuju da je kravlje mlijeko vjerojatno važan uzrok dijabetesa tipa 1. Kad se kombiniraju rezultati svih tih studija (i genetski osjetljivih i neosjetljivih), možemo vidjeti da djecu koju su prerano prestali dojiti i koja su bila hranjena kravljim mlijekom imaju u prosjeku 50-60% veći rizik od dijabetesa tipa 1 (1,5-1,6 puta povećan rizik).

Američka pedijatrijska akademija 1994. dala je “ozbiljnu preporuku” da se bebe u obiteljima gdje je dijabetes tipa 1 čest, ne dohranjuju kravljim mlijekom tijekom prve dvije godine života.

Dvije od poznatijih studija u Finskoj: jedna se provodi od kraja 1980_ih, a druga od sredine 1990_ih.

Jedna je pokazala da potrošnja kravljeg mlijeka povećava rizik od dijabetesa tipa 1 pet do šest puta, dok druga, govori da kravlje mlijeko povećava razvoj još barem tri ili četiri druga antitijela, pored onih o kojima smo ranije pisali. U zasebnoj studiji, antitijela na beta-kazein, još jednu bjelančevinu kravljeg mlijeka, bila su znatno povišena kod beba hranjenih na bočicu u usporedbi s bebama koje su dojene; djeca s dijabetesom tipa 1 također su imala povišene razine tih antitijela. Ukratko, u studijama koje su objavile rezultate, otkrića uvjerljivo potvrđuju opasnost od kravljeg mlijeka, posebno kod genetski osjetljive djece.

Majčino mlijeko savršena je hrana za bebe, a jedna od najštetnijih stvari koje majka može učiniti jest da djetetu daje kravlje mlijeko umjesto vlastitog.

MULTIPLA SKLEROZA I DRUGE AUTOIMUNE BOLESTI

Multipla skleroza (MS) posebno je teška autoimuna bolest, kako za oboljele, tako i za one koji se o njenim žrtvama brinu. To je doživotna bitka koja uključuje razne nepredvidive i ozbiljne invalidnosti. Pacijenti s MS-om često prolaze kroz epizode akutnih napada dok postupno gube svoju sposobnost da hodaju ili vide. Nakon deset do petnaest godina često su vezani za invalidska kolica, a nakon toga za krevet do kraja života.

Prema Nacionalnom udruženju za multiplu sklerozu, samo u SAD-u od ove bolesti boluje oko 400.000 ljudi.

To je bolest koja se prvi put dijagnosticira u dobi između dvadeset i četrdeset godina a žene pogađa triput češće nego muškarce. Iako postoji široko medicinsko i znanstveno zanimanje za tu bolest, većina autoriteta tvrdi da zna vrlo malo o uzrocima ili lijekovima. Sve važnije internetske stranice o multiploj sklerozi tvrde da je bolest zagonetna. Općenito navode genetiku, viruse i okolinske faktore kao moguće elemente u razvoju ove bolesti, ali gotovo nikakvu pažnju ne poklanjaju mogućoj ulozi prehrane. To je neobično s obzirom na obilje intrigantnih informacija o utjecaju hrane dostupnih iz uglednih istraživačkih izvještaja.

Još jednom se čini da kravlje mlijeko ima važnu ulogu.

Simptomi ove bolesti predstavljaju poremećaje živčanog sustava. Električni signali koji prenose poruke od i do središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine) i oni izvan kroz periferni živčani sustav do ostatka tijela nisu dobro koordinirani i kontrolirani.

To je zato što izolacijski omotač ili oblogu živčanih vlakana, mijelin, uništava autoimuna reakcija. Pomislite što bi se dogodilo s električnim vodovima u vašoj kući kad bi se izolacijski omotač stanjio ili ogulio, ostavljajući ogoljene žice. Došlo bi, dakako, do kratkih spojeva u električnim signalima. To se događa kod MS-a: nekontrolirani električni signali mogu uništavati stanice i “spaljivati” dijelove okolnog tkiva, ostavljajući ožiljke ili djeliće skleroliziranog tkiva. Te “opekline” mogu postati teške i na kraju uništiti tijelo.

Prva istraživanja koja su pokazala utjecaj prehrane na MS, stara preko pola stoljeća, proveo je dr. Roy Swank koji je svoj rad započeo u Norveškoj, nastavio na Neurološkom institutu Montreal tijekom 1940-ih. Kasnije je dr. Swank bio pročelnik Neurološkog odjela na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Oregonu.

Dr. Swank se zainteresirao za povezanost s prehranom kad je doznao da se čini da je MS češći u sjevernim podnebljima. Postoji golema razlika u učestalosti MS-a s povećanjem udaljenosti od ekvatora: MS je preko 100 puta češći na krajnjem sjeveru nego na ekvatoru, te sedam puta češći u južnoj Australiji (bližoj Južnom polu) nego u sjevernoj Australiji.” Ovakva raspoređenost vrlo je slična rasporedu drugih autoimunih bolesti, uključujući dijabetes tipa 1 i reumatoidni artritis.

Iako su neki znanstvenici spekulirali da bi za bolest mogla biti odgovorna magnetska polja, dr. Swank je smatrao da je u pitanju prehrana, posebno hrana životinjskog podrijetla bogata zasićenim mastima.

Utvrdio je da su područja u unutrašnjosti Norveške, gdje se konzumiralo više mliječnih proizvoda, imala više stope MS-a od priobalnih područja u kojima se konzumira riba.

Dr. Swank je proveo svoje najpoznatije ispitivanje na 144 pacijenta s MS-om s Neurološkog instituta u Montrealu. Čuvao je podatke o tim pacijentima sljedećih trideset i četiri godine. Svojim pacijentima je savjetovao dijetu s malo zasićenih masti, čega su se mnogi pridržavali, ali mnogi i nisu. Nakon toga ih je klasificirao kao dobre i loše dijetaše ovisno jesu li konzumirali manje ili više od 20 grama zasićenih masti dnevno (za usporedbu, cheeseburger sa slaninom i dodacima ima oko šesnaest grama zasićenih masti. Jedna mala smrznuta pita s piletinom sadrži gotovo deset grama zasićenih masti.)

U nastavku studije dr. Swank je primijetio da je prehrana siromašna zasićenim mastima uvelike usporila napredovanje bolesti, što je vrijedilo čak i za ljude koji su u početku imali uznapredovalo stanje. 1990. sažeo je svoj rad zaključivši da je u podgrupi pacijenata koji su prešli na prehranu s malo zasićenih masti tijekom ranijih stadija bolesti, oko 95% ostalo tek sa blagim invalidnostima tijekom približno trideset godina. Samo je 5% tih pacijenata umrlo. Nasuprot tome, 80% pacijenata s ranim stadijima MS-a koji su konzumirali lošu prehranu (više zasićenih masti) umrlo je od MS-a.

Praćenje Multiple kroz 34 godine

To je izvanredan rad.

Praćenje pacijenata kroz trideset i četiri godine fantastična je demonstracija upornosti i predanosti. Swankovi prvi rezultati objavljeni su prije više od pola stoljeća, a zatim opet i opet i opet tijekom narednih četrdeset godina. U novije vrijeme, dodatne studije potvrdile su i proširile Swankova zapažanja i postupno su počele stavljati veći naglasak na kravlje mlijeko.

Te nove studije pokazuju da je konzumiranje kravljeg mlijeka snažno povezano s MS-om i kad se uspoređuju različite zemlje i kad se uspoređuju države unutar SAD-a. Slika koju su objavili francuski istraživači, uspoređuje potrošnju kravljeg mlijeka s MS-om na dvadeset i šest populacija u dvadeset i četiri zemlje.

Veza između potrošnje kravljeg mlijeka i Multiple skleroze

Taj odnos, koji je doslovno identičan onom za dijabetes tipa 1, zapanjujuć je, i nije rezultat varijabli kao što su dostupnost medicinskih usluga ili geografska širina. U nekim studijama istraživači iznose mišljenje da bi ta jaka korelacija sa svježim kravljim mlijekom mogla biti posljedica prisutnosti virusa u mlijeku. Te novije studije također navode na zaključak da same zasićene masti vjerojatno nisu bile u potpunosti odgovorne za Swankove rezultate. Konzumiranje mesa bogatog zasićenim mastima, kakvo je i mlijeko, također je bilo povezano s MS-om u tim multidržavnim studijama, dok je konzumiranje ribe, koja sadrži više omega-3 masti, bilo povezano s niskim stopama bolesti.

Sto se tiče virusa, još nije moguće dati definitivne zaključke. Predloženi su mnogi različiti tipovi virusa, i mogu biti uključeni razni učinci na imunološki sustav. Međutim dosad nije dokazano ništa doista uvjerljivo. Neki od dokaza temelje se na otkrivanju više virusnih antitijela u pacijentima s MS-om nego u kontrolama, neki se temelje na sporadičnim epidemijama MS-a u izoliranim zajednicama, a neki se temelje na otkrivanju virusima sličnih gena među slučajevima MS-a.

U vezi s genima, njihovu povezanost s MS-om možemo početi odgonetati tako što ćemo postaviti uobičajeno pitanje: što se događa s ljudima koji migriraju iz jedne populacije u drugu, zadržavajući svoje gene, ali mijenjajući svoju prehranu i okoliš? Odgovor je isti kao što je bio i za rak, bolest srca i dijabetes tipa 2. Ljudi poprimaju rizik populacije u koju su doselili, posebno ako se dosele prije adolescentske dobi.

To govori da je ova bolest, uostalom kao i svaka druga bolest, jače povezana s faktorima okoline nego s genima.

Genetska predispozicija može utjecati na to tko će dobiti MS, ali u najboljem slučaju, geni mogu biti odgovorni samo za približno jednu četvrtinu ukupnog rizika od bolesti.

Iako MS i dijabetes tipa 1 dijele neka zajednička neodgovorena pitanja u vezi s točnim ulogama virusa, gena i imunološkog sustava, također su im zajednički i isti alarmantni dokazi u vezi s prehranom. Kod obiju bolesti “zapadnjačka” prehrana snažno je povezana s učestalošću bolesti.

ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA AUTOIMUNIH BOLESTI

Kao prvo, po definiciji, sve te bolesti uključuju imunološki sustav koji se poremetio na takav način da napada “vlastite” bjelančevine koje izgledaju jednako kao strane bjelančevine.

Drugo, za sve proučene autoimune bolesti utvrđeno je da su češće na većim geografskim širinama gdje je manje konstantne sunčeve svjetlosti.

Treće, neke od tih bolesti pokazuju tendenciju pojavljivanja kod istih ljudi. Dokazano je, na primjer, da su MS i dijabetes tipa 1 zajedno prisutni kod istih osoba.

Parkinsonova bolest, koja nije autoimuna, ali ima autoimuna obilježja, često se javlja s MS-om, unutar istih geografskih regija i kod istih osoba. MS se također povezuje bilo geografski ili kod istih osoba – s drugim autoimunim bolestima poput lupusa, miastenije gravis, Gravesove bolesti. Dokazano je da juvenilni reumatoidni artritis, još jedna autoimuna bolest, ima neobično jaku vezu s Hashimotovim tiroiditisom.

Četvrto, kod onih bolesti koje su proučavane u vezi s prehranom, konzumiranje namirnica životinjskog podrijetla – posebno kravljeg mlijeka – povezano je s većim rizikom od oboljevanja.

Peto, postoje dokazi da virus (ili virusi) može potaknuti javljanje nekoliko od tih bolesti.

Šesto i najvažnije obilježje koje povezuje ove bolesti dokaz je da njihovi “mehanizmi djelovanja” – što je drugi naziv za opis na koji način nastaje bolest – imaju mnogo toga zajedničkog. Kod razmatranja zajedničkih mehanizama djelovanja mogli bismo početi s izlaganjem suncu, jer se čini da je ono na neki način povezano s autoimunim bolestima. Izlaganje suncu, koje se smanjuje s povećanjem geografske širine, moglo bi biti važno – ali je jasno da postoje i drugi faktori. Potrošnja namirnica životinjskog porijekla, posebno kravljeg mlijeka, također raste s udaljenošću od ekvatora. U stvari, u jednoj od opsežnijih studija utvrđeno je da je kravlje mlijeko jednako dobar predictor MS-a kao i geografska širina (tj. sunčeva svjetlost).

U studijama dr. Swanka provedenim u Norveškoj, MS je bio manje čest u blizini obalnih područja zemlje gdje je potrošnja ribe veća.

Tako je stvorena pretpostavka da bi omega-3 masti, prisutne u ribi, mogle imati zaštitni učinak. Međutim, ono što se gotovo nikada ne spominje je da je potrošnja mliječnih proizvoda (i zasićenih masti) bila mnogo niža u područjima gdje se jede riba.

Uključujući u razmatranje i manjak sunčanih dana, odnosno mogućnost sintetiziranja vitamina D, valja razmisliti i o mehanizmu djelovanja vitamina D gdje se pokazalo da u svim slučajevima sprječava eksperimentalan razvoj svake od tih bolesti. Ta priča postaje još intrigantnija kada razmislimo o utjecaju hrane na vitamin D.

Prvi korak u procesu vitamina D događa se kada se izađe iz kuće po sunčanom danu. Pod utjecajem Sunčeve svjetlosti koža sintetizira vitamin D. Da bi Vitamin D bio djelotvoran mora se u bubrezima stvoriti njegov aktivni oblik kalcitriol, koji pomaže u suzbijanju razvoja autoimunih bolesti. Taj presudni aktivacijski korak može biti inhibiran namirnicama bogatim kalcijem i životinjskim bjelančevinama koje stvaraju kiselinu poput kravljeg mlijeka (sve žitarice, osim PROSA, također stvaraju suvišnu kiselinu). Pod eksperimentalnim uvjetima aktivirani vitamin D djeluje na dva načina: inhibira razvoj određenih T-stanica i njihovu proizvodnju aktivnih tvari (zvanih citokini) koje pokreću autoimunu reakciju, i/ili potiče proizvodnju drugih T-stanica koje imaju suprotan učinak.

Čini se da je taj mehanizam djelovanja snažna poveznica svih dosad proučenih autoimunih bolesti.

Poznavajući uvjerljivost dokaza protiv životinjskih namirnica, posebno kravljeg mlijeka, i za MS i za dijabetes tipa 1, te znajući koliko toga je zajedničko svim autoimunim bolestima, razumno je početi razmišljati o hrani i njenoj vezi s daleko širom skupinom autoimunih bolesti.

Očigledno, nužan je oprez; za donošenje konačnih zaključaka o sličnostima između autoimunih bolesti potrebno je provesti dodatna istraživanja. Ali, dokazi koji sada već postoje su zapanjujući i dobar su putokaz za zaštitu i borbu protiv ovih bolesti.

Milijuni su žrtve multiple skleroze, a još milijuni imaju druge autoimmune bolesti. Iako statistike, rezultati istraživanja i klinički opisi tvore osnovu za velik dio rasprave o prehrani i bolesti, važnost informacija svodi se na osobno iskustvo pojedinih ljudi. Svaka od teških bolesti može zauvijek izmijeniti život bilo koje osobe – člana obitelji, prijatelja, susjeda, kolege ili vas samih.

Vrijeme je da žrtvujemo naše svete krave. Razum mora pobijediti.

Profesionalna udruženja, liječnici i vladine agencije moraju ustati i odraditi svoj posao, kako se djeca koja se danas rađaju ne bi suočavala s tragedijama koje je moguće spriječiti.

Liječenje

natural.jpg

Liječenje

Ovo je pojam koji je zabranjeno koristiti izvan sajtova zvaničnih pripadnika medicinskog establišmenta, ali, kako ja ne nudim da nekoga liječim, mislim da mogu da ga koristim kako bih pokušao objasniti da za postizanje dobrog zdravstvenog stanja, u opće nije potrebno opsjedati domove zdravlja i ljekarne.

Liječenje je, u suštini, vrlo jednostavno i lako. Kada bi ljudi to shvatili, bio bi to krah kompletnog zdravstvenog sistema a i ja bih ostao bez posla iako samo prodajem dijetetske suplemente. Ali, bio bi to i krah prehrambene industrije koja, zajedno sa farmaceutskom industrijom, prodaje bolest i živi od podizanja Seratonina, hormona sreće, plasirajući, uglavnom, šećere i teške, zasićene masnoće na tržište.

Ima nas puno koji nudimo dijeteske suplemente, ali većina nas je samo „zrcalna slika“ farmaceutske industrije, najčešće kontrolirana od te iste industrije, pa ako ne uzmete tzv „lijek iz apoteke“, uzeti ćete dijetetski suplement i „Oni“ opet zarađuju. Čak i naturopate, koji se deklariraju kao opozicija zvaničnoj medicini, najčešće nisu ništa drugo do ti isti ljekari i farmaceuti samo s druge strane ogledala (zrcala).

Liječenje je jednostavno jer se svodi na povratak načinima prehrane od prije više desetljeća godina. Naravno, ako je organizam zagađen suvremenom ishranom, treba mu pomoći da se toga riješi, da se očisti, ali, to ne podrazumijeva da umjesto šake „lijekova“ iz apoteke uzme šaku dijetetskih suplemenata iz te iste apoteke ili nekog drugog „vitamin shopa“.

Početak svih početaka, svih čišćenja, svih detoksikacija je – ČIŠĆENJE DEBELOG CRIJEVA. Bez toga, sva ostala čišćenja mogu biti kontraproduktivna.

Ovo je izjavio (doktor zvanične medicine ali i naturopata) dr Šulc:

Osnovna greška koju činimo prilikom liječenja prirodnim putem, ne čisteći debelo crijevo, je ne shvaćanje da ćemo takvim postupkom nanijeti sebi veću štetu nego korist. Organizam će započeti s procesom fiziološkog čišćenja i izbacivanja otrova ali, jednostavno, neće imati gdje da ih izbacuje i otrovi će se ponovo reapsorbovati u tijelu i osoba će se osjećati sve gore i gore. Svi tjelesni sustavi, svi dijelovi tijela, su povezani informacijama koje preko krvotoka dolaze iz crijeva (uglavnom debelog crijeva).

Nakon toga se primjenjuje čišćenje jetre a time se nastavlja i čišćenje cijelog organizma. Istovremeno se prelazi na ishranu isključivo sirovom hranom – tzv: raw veganstvo, koje isključuje termički obrađenu hranu u potpunosti.

Ovo podrazumijeva da se koriste isključivo hladno cijeđena ulja, koja jedina sadrže esencijalne masne kiseline i vitamine. Tu je, prije svih, laneno ulje, potom maslinovo – ali uvijek uz dodatak malo lanenog i, relativno jeftino, suncokretovo hladno cijeđeno ulje sa puno vitamina E u sebi.

U slučaju da se već pojavio kakav zdravstveni problem, potrebno je organizam osposobiti da se izbori sa tim. Najčešće je u pitanju nedostatak Magnezija, koji je preduboko u zemlji i biljke u kojima se očekuje da ga ima, ne mogu ga povući kroz korijenski sustav i nema ga u redovnoj prehrani. Zato se Magnezij mora uzimati kao supliment a najbolje je u obliku Magnezijevog klorida heksahidrata, koji se može uzimati oralno ili transdermalno (preko kože kao tzv. „Magnezijevo ulje“).

Slijedeći suplement koji bi trebalo uzimati je vitamin C, posebno u rano proljeće kad postoji nedostatak tog vitamina, ali isključivo kao Natrijev askorbat, odnosno, njegov liposomalni oblik. Liposomalni Natrijev askorbat je kombinacija suncokretovog lecitina i Natrijevog askorbata, obrađenih i povezanih pod djelovanjem ultrazvuka. Ono što se prodaje u ljekarnama pod nazivom „Vitamin C“ je šarena laža za naivne i sastoji se od askorbinske kiseline sa Ph ispod 3, što razara organizam jer vadi Kalcij iz kostiju kako bi se stabilizirala neophodna blaga lužnatost organizma.

Vitamin D možemo u dovoljnim količinama sintetizirati izlažući se suncu, a vitamin E ćemo uzeti kroz hladno cijeđeno ulje suncokreta. U slučajevima autoimunih bolesti, dobro bi bilo uzeti još neki veći kompleks vitamina B kao što su B50 ili B100.

To je, otprilike sve što se tiče „uzimanja“, a preporuke za uzimanjem veće količine suplemenata su samo marketinške priče zarad stjecanja profita – u stvari, druga strana farmacije.